Nakon što je iščašenje sanirano na način da je repozicija učinjena, te je kontrolni RTG snimak pokazao dobru poziciju zglobnih tijela, slijedi imobilizacija u nekoj od dostupnih varijanti, a preporučenih od strane liječnika. Prvih 7 dana po iščašenju mirovanje je obavezno, a u tom periodu valja sprovesti i kontrolni pregled ortopeda, koji će učiniti i detaljnu procjenu stanja ramena i odrediti daljnji slijed liječenja.
Uobičajeno poslije relativno kratkog perioda imobilizacije dolazi vrijeme za puni oporavak. S obzirom na oštećenja mekih tkiva koja uobičajeno prate iščašenja ramena, on je različit za svakog pacijenta. Ipak, u početku nastojimo poboljšati cirkulaciju i smanjiti bolnost u samom zglobu uobičajenim fizioterapijskim procedurama poput ultrazvučne terapije, lasera, masaže, limfne drenaže, te elektroterapije. Mnogo važniji dio liječenja jest kinezioterapija, dakle vježbanje. Ono se sastoji od tri svoja dijela, koja slijede jedan iza drugoga. Najprije se započinje sa polaganim razgibavanjem, kako bi se pospješila cirkulacija krvi i limfe, te neutralizirala bolnost koja uobičajeno prati nepokretanje u ramenom zglobu. Nešto kasnije kreće cijela baterija vježbi snage kojima je za cilj povratiti ne samo oblik i snagu mišića ramenog obruča, već i njihovu zaštitnu ulogu u prevenciji ponovnih iščašenja. Polako, već u ovoj fazi, dolazi do povratka opsega kretnji u ramenu. Na početku vrlo rapidno, a kasnije nešto sporije, naročito krajnje kretnje u kojima je ruka podignuta visoko iznad glave. No, rame je mišićno izrazito zahtjevan zglob. Tako su vježbe snage i razgibavanja rijetko dovoljne za povratak pune funkcije zgloba i maksimalnu prevenciju od novog i ponovnog ozljeđivanja, naročito u sportaša. Po povratku većeg dijela izgubljene snage, kreće kompleks proprioceptivnih vježbi, kojima je za cilj ubrzati mišićnu akciju, naročito reflekse koji štite rame pri naglim i neočekivanim kretnjama. Ovaj je dio liječenja posebice značajan za sportaše čiji sportovi uključuju pokrete ruke iznad glave, kao što je rukomet, odbojka, košarka, vaterpolo ili plivanje. Uobičajeno oporavak poslije prvog iščašenja traje oko tri mjeseca.
Operacije sa ciljem stabilizacije ramenog zgloba mogu biti dvojake. Prvi izbor svakako je artroskopska stabilizacija ramena, u kojoj se instrument i kamera uvode u zglob putem malih rezova, te je ukupna trauma za pacijenta manja, a oporavak kraći. Loša strana artroskopije jest u tome što s njom nije moguće sanirati štetu poslije svake luksacije. U kompleksnih oštećenja klasična operacija može biti potrebna. O tipu operativnog zahvata u konkretnom slučaju, kao i o dobrim i lošim stranama određenog postupka valja zatražiti detaljne informacije od liječnika ortopeda.
Indikacije za operaciju zaista variraju i zavise kako od godina starosti, eventualnog bavljenja sportom, tako i o mogućim prijašnjim iščašenjima. Statistika govori da čak preko 80% pacijenata koji svoje prvo iščašenje ramena dožive prije dvadesete godine života, isto rame će iščašiti ponovo. Kod onih koji prvo iščašenje dožive poslije četrdesete godine, ponovna se iščašenja događaju u oko 30%. Neka istraživanja ističu da operativna stabilizacija odmah po prvom iščašenju u sportaša značajno smanjuje mogućnost ponovne luksacije. Pojedini ortopedi slijede princip po kojem je prva ponovljena luksacija indikacija za operaciju. Drugi pak govore o dvije luksacije unutar posljednjih dvanaest mjeseci. Općenito govoreći, potreba za operativnim zahvatom određuje se individualno, a u skladu sa tipom i veličinom posljedičnih oštećenja tkiva u ramenom zglobu i oko njega, kao i sa ostalim faktorima poput sporta s kojim  se pacijent bavi, njegove starosti, profesije, kao i očekivanja koja ima od svog ramena.
Poslijeoperativni oporavak uobičajeno je spor i postupan. Poslije artroskopske stabilizacije traje oko 3 mjeseca, a poslije operacije na otvorenom ramenu i do 6 mjeseci do potpunog povratka opsega kretnji i snage mišića.