Nakon skidanja imobilizacije obavezno savjetujem adekvatnu fizioterapiju. Općenito, ona se sastoji od specifičnih metoda manualne medicine u kombinaciji s terapijom laserom, ultrazvukom, magnetom, te hidroterapijom
Krajem srpnja ove godine imao sam parcijalnu rupturu ahilove tetive desne noge. Umjesto operacije, pristupilo se imobilizaciji longetom dva tjedna, te nakon toga još dva tjedna u promijenjenom položaju stopala. Nakon skidanja longete početkom rujna odmah sam započeo fizikalnu terapiju, koja se sastojala od UZV, struje, limfne drenaže i vježbi. Desetak dana nakon početka terapije obnovila se ruptura na istom mjestu i to sasvim banalnim pokretom prilikom ulaska u more. Odmah sam otišao na prvu pomoć gdje me primio isti doktor koji me je pratio pri prvoj ozljedi i obavljena je operacija. U strahu sam da mi se opet ne ponovi ista ozljeda. Rečeno mi je da već 12 dana nakon operacije mijenjam položaj longete. Je li to prerano? Kakvu fizikalnu terapiju mi preporučujete nakon skidanja longete?
Tetivno tkivo je slabo prokrvljeno, te je i cijeljenje djelomičnih i potpunih ruptura sporo. Kada god je to moguće, odnosno kada je ostao dovoljan postotak cijelih tetivnih vlakana, valja pokušati konzervativno liječenje, koje se sastoji od imobilizacije, te kasnije fizioterapije. Kada je ruptura potpuna ili skoro potpuna, ili kad konzervativni pristup ne donese zadovoljavajući rezultat, pristupa se operativnom spajanju rupturirane tetive.
Nakon operacije nužna je imobilizacija, kako bi dozvolila cijeljenje. Promjena položaja imobilizacije čini se kako bi se izbjeglo skraćivanje ahilove tetive, što je komplikacija koja kasniju rehabilitaciju može učiniti teškom, a hodanje mogućim samo uz šepanje.
Općenito, on se sastoji od specifičnih metoda manualne medicine, kojima je cilj smanjiti bolnost i otok, te poboljšati fleksibilnost tetive, a u kombinaciji s terapijom laserom, ultrazvukom, magnetom, te hidroterapijom. Vježbanje započinjemo odmah, a njegov intenzitet zavisi od stanja same tetive i subjektivnog osjećaja boli.