Donošenje novog zakona o deviznom poslovanju bi trebalo omogućiti slobodniji protok kapitala preko naših granica, osobito u onom dijelu koji se odnosi na kretanje kapitala iz Hrvatske. Spomenuti zakon ide sada u saborsku proceduru na drugo čitanje, a ako se usvoji trebao bi omogućiti našim građanima između ostalog i ulaganje u strane vrijednosne papire. Sigurno ima onih koji bi se okušali na inozemnom tržištu, pa makar do prvog gubitka. I dosad su to doduše mogli, posredno, kupnjom udjela u domaćim investicijskim fondovima koji ulažu u inozemne vrijednosne papire, ali i na onaj drugi, nezakoniti način, fizičkim iznošenjem neprijavljenog novca u džepu, preko granice, do najbliže strane banke, a onda uplatom na račun neke od stranih brokerskih kuća ili investicijskih banaka. Nakon toga bi otvorili mogućnost trgovanja, bilo putem telefona il još lakše, preko Interneta. Neki su se snalazili i kreditnim karticama, s tim da ih se ne uhvati u tome da su platili na primjer dionice, a ne robe i usluge. Liberalizacija kapitalnog računa rezidentima, (a to su hrvatski građani i tvrtke, te podružnice stranih društava u Hrvatskoj itd.) otvorila bi građanima mogućnost da ulažu u kvalitetne inozemne vrijednosnice. Poduzećima bi takva ulaganja mogla omogućiti slobodnije upravljanje aktivom i bolju disperziju rizika. No, ne bi mogli kupovati sve dionice ili obveznice koje im padnu na pamet. Liberalizacija je ipak samo djelomična, jer će se, (barem tako stoji u zakonskom prijedlogu) bez ograničenja moći ulagati isključivo u vrijednosne papire koje je izdala neka od 30 članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), međunarodne financijske institucije (Europska banka za obnovu i razvoj, Svjetska banka, Europska investicijska banka i druge), te u vrijednosne papire izdavatelja s određenim rejtingom priznate rejting kuće. Kao najniži rang za ulaganje u vrijednosne papire u inozemstvu Hrvatska narodna banka će, predlaže se, u početnom razdoblju odrediti dugoročni rejting A (po ocjeni rejting agencija FitchIBCA i Standard & Poor's). No, to nije sve, jer će HNB moći odrediti čak i zemlju izdavatelja i burzu na kojoj kotiraju vrijednosni papiri koje rezidenti mogu stjecati u inozemstvu. Tu dolazi utješna napomena predlagača zakona da će se "ovo ograničenje postupno smanjivati". Građani bi mogli ulagati u strane vrijednosne papire isključivo preko ovlaštenih brokerskih društava. Pravnim osobama dopustila bi se ulaganja i preko inozemnih posrednika na burzama. Na sva je ova ograničenja još kod prvog čitanja zakonskog prijedloga bilo mnogo primjedbi, ali čini se da popuštanja neće biti. Primjerice, jedan od najčešćih prigovora bio je da se zakonom postavljaju kriteriji kotacija tih vrijednosnih papira, iako se tu radi o nečijem osobnom ulaganju. Trebalo bi dopustiti slobodno raspolaganje osobnom imovinom, da svatko može svoj kapital plasirati gdje hoće. Ipak, ovakve restrikcije su, prije bih rekao radi želje da se samo formalno napravi korak u pravcu liberalizacije, a onda pod izgovorom brige za našu dobrobit, ustvari sve ostavi slično onom kako je bilo i ranije.