Zadnjih mjeseci mogli smo pročitati više interesantnih analiza u vezi očekivanog ljudskog vijeka, sada i u budućnosti. Prvo smo saznali da je prosječan životni vijek dosegao svoj gornji limit i da možemo očekivati stagnaciju ili blagi pad. Onda je drugi tim znanstvenika objavio da je vjerojatna gornja granica preživljavanja oko 115 godina. Drugim riječima, ni uz idealne uvjete ne bi živjeli duže. Metuzalemove godine ostaju samo pusti san. No, nemojte se previše brinuti, jer postoji i treća vijest.
Prema studiji sa Sveučilišta McGill, prosječan i najduži životni vijek nastavit će rasti još daleko u budućnost. Ne znamo koji bi limiti uopće mogli biti. Odlučujući faktori su smrtnost u prvih 5 godina života, sanitetski uvjeti i prehrana. Ako se sve dobro posloži, samo nebo je granica. Danas je doživjeti stotu rijetko, ali tu i tamo dostižno. Jednoga dana možda će i 200 biti malo.
Činjenica je da životni vijek u razvijenom svijetu više-manje raste već više od 100 godina. (Izuzetak su godine velikih ratova ili epidemija.) Najviši očekivani životni vijek trenutno uživaju u Monaku (89,52 godine), dok najkraće žive u ČAD-u (49,81 godina). Prosjek EU je nešto viši od 80 godina i tu Hrvatska ne kotira baš najbolje (76,61 godina). Kraće od nas žive samo u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Zanimljivo, čak i u Albaniji žive skoro 2 godine duže, a na Islandu preko 6. Eto, nama se karte nisu dobro otvorile.
Pri analizi svih ovih prosjeka treba biti vrlo oprezan i ne brzati sa zaključcima. Istina je, recimo, da se danas živi (u prosjeku) tridesetak godina više nego prije 100 godina. Zgodno i za euforiju i za manipulaciju. (Isticanje zasluga, realnih ili nerealnih, za duži život obično je vrlo glasno. Oni koji bilo kako doprinose očitom skraćenju života uvijek o tome šute.) Je li to zbog cjepiva i penicilina? Ugradnje stentova? Zbog CT-a i magnetske? Realnost započinje kada iluzije prestanu.
Spremnost nekih krugova da se gotovo cijela razlika pripiše dosezima u liječenju najtežih bolesti jednostavno ne odgovara istini. Daleko najveći utjecaj ima konstantni pad smrtnosti djece mlađe od 5 godina.
Globalno gledajući, prije 100 godina ova smrtnost je iznosila oko 35%. Danas je malo iznad 4%, u razvijenim zemljama i manje. Za potpuniju sliku, zanimljivo je vidjeti koliko je prosječno preživljavanje onih koji dožive 50 godina. Početkom 20. stoljeća to je bilo oko 70 godina, a danas oko 10 godina više. Dakle, brojke iznenada izgledaju malo drugačije. Rekao bih, manje fascinantno.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
