Vjerojatnost za preživljavanje u direktnoj je vezi sa brzinom intervencije veterinara odnosno sa reakcijom vlasnika. Na žalost, vrlo često vlasnici ne prepoznaju simptome i često nazovu nakon što je pas bespomoćno cijelu noć šetao po stanu ili dvorištu.
Podaci iz literature obično se uvijek barem mao razlikuju od onih iz prakse, pa ću ovdje prenijeti svoja osobna iskustva sa torzijama želuca, koja se mogu razlikovati od veterinara do veterinara. Iako je danas većina pasa hranjena dehidratom još uvijek kod torzije u želucu u većini slučajeva nalazim paštu i fažol, različite maneštre sa mahunarkama i graškom te voće. Imali smo slučaj dobermanke koja je po podu u vrtu sakupljala amule. Pojela je dobrih tridesetak komada.
Uvijek se radi o hrani koja stvara veću količinu plinova. U većini slučajeva vlasnici nam ispričaju kako je pas pojeo svoj obrok, a zatim se razveselio nekom od ukućana što obično znači i skakanje, i neposredno nakon toga počeo se napuhivati. Isto tako često se dešava da do torzije dođe ako se psa nakon obilnog obroka odvede u "življu" šetnju. Mirovanje prije i poslije obroka vrlo je važno u prevenciji torzije.
Vjerojatnost za preživljavanje u direktnoj je vezi sa brzinom intervencije veterinara odnosno sa reakcijom vlasnika. Na žalost, vrlo često vlasnici ne prepoznaje simptome i često nazovu nakon što je pas bespomoćno cijelu noć šetao po stanu ili dvorištu. U pravilu prežive oni psi koji su sondirani (ili je plin ispušten kanilom) u roku od sat vremena od pojave simptoma. Što duže vremena je pas u torziji, vjerojatnost preživljavanja je manja.
Po dolasku u ambulantu prva stvar je postavljanje intravenozne kanile i kompenzacija šoka. Odmah zatim pokušamo sondirati psa. Obično je već tada pas toliko bolestan da manje više svaki dozvoljava sondiranje (cijev se postavlja kroz usta u želudac). Uspijemo li sondiranjem prodrijeti u želudac kroz sondu će prvo izaći velike količine plina, a zatim zapjenjena hrana. Kroz sondu isperemo želudac i to je to.
Ako sonda ne prolazi moramo prije same operacije ispustiti plin kako bi omogućili normalnu cirkulaciju kroz krvne sudove u trbušnoj šupljini. To se radi bez nekih velikih priprema. Obrijemo određeno mjesto i ubodemo kanilom većeg promjera kroz stjenku trbuha u želudac kako bi izašli plinovi. Tada pristupamo pripremi za operaciju.
Preživjeti bi trebalo oko 60% operiranih, no još jednom ću ponoviti: stopa preživljavanja najviše ovisi o brzini prepoznavanja simptoma i brzini veterinarske intervencije, kao naravno i o stupnju torzije, iako to nije garancija uspješnog oporavka.
Do same operacije u većeg psa (tridesetak kila) već smo utočili 2 pa i 3 boce infuzije jer je kompenzacija šoka od presudne važnosti.
Kod prvog slučaja gdje smo sondiranjem uspjeli vratiti želudac u normalan položaj vrlo je važno provjeriti što se događa sa slezenom. Naime želudac nerjetko sa sobom "povuče" i slezenu pa se može dogoditi da je sada sa želucom sve u redu, međutim slezena ostane rotirana. Ako je slezena rotirana moramo operirati.
Kada je jednom pas na stolu imamo otvoren abdomen prvo ćemo procijeniti štetu nastalu na stjenci želuca. Ovo zahtjeva određeno iskustvo jer ne postoje točno određene smjernice koje bi ukazale na stupanj oštećenja već procjenjujemo po boji stjenke želuca i lokalnoj cirkulaciji.
Ukoliko je stjenka djelimice crne boje (ovo crno je relativan pojam) taj je dio nekrotičan i moramo ga odstraniti. To znači da je taj dio stjenke, odnosno sluznice želuca bio dugo bez cirkulacije što je dovelo do nepovratnog oštećenja tkiva. Dakle, osim što moramo želudac vratiti u normalan položaj moramo ga i resecirati.
Kada je to riješeno, želudac fiksiramo za unutarnju stjenku trbušne šupljine odnosno oko rebra kako bi prevenirali eventualno ponavljanje torzije. Posljednjih nekoliko godina fiksacija se radi samo dio mišićne stjenke, jer se je pokazalo da je to dovoljno.
Ako je slezena intaktna i u normalnom položaju ne diramo je. Osobno, kod torzije želuca skoro uvijek izvadim slezenu jer koji puta nisam sigurna koliko su ošetećeni krvni sudovi koji je hrane, no to je stvar procjene svakog operatera. Bez slezene, pas kao i čovjek, može normalno živjeti.
Nakon operacije počinje prava muka za vlasnika. Potrebno je davanje tekućine najbolje 24 sata kontinuiranom infuzijom uz davanje drugih lijekova te nadoknađivanje elektrolita. Bolestan pas kritičan je i do 90 sati nakon operacije posebno ako je bila potrebna resekcija želuca.
Problemi se javljaju zbog tzv. reperfuzijkih oštećenja. Naime, kada smo reponirali želudac krv dolazi u one djelove tkiva koji su bili cirkulatorno komprimirani, a njihova ponovna oksidacija uzrokuje nastanak superoksidnih radikala koji su štetni za organizam. Srčane aritmije javljaju se od 12 do 36 sati nakon operacije zbog nedostatka kisika u srčanom mišiću za vrijeme trajanja torzije te su to poglavitni uzroci uginuća u postoperacijskom periodu.
