Posljednjih je desetljeća značajno povećan udio populacije starije životne dobi u društvima zapadne Europe, a sličan trend uočava se i u Hrvatskoj. Starost sa sobom nosi i niz promjena u organizmu, a također, i učestalost bolesti s godinama raste pa su i prehrambene (nutricijske) potrebe ove populacije u mnogočemu drugačije od istih u ljudi mlađe životne dobi. Posebice su drugačije potrebe za vitaminima, a nepoznavanje stvarnih potreba često dovodi do nepotrebnih "hipervitaminskih" dijetetskih terapija ili pretjeranog unošenja pogrešnih vitamina u starijoj populaciji. U kasnijoj životnoj dobi najčešći je nedostatak vitamina D (u čak 45% ljudi starijih od 70 godina prisutan je nedostatak ovog vitamina), a potom vitamina B6 (u 23%) te vitamina B12 (u 3%) i vitamina E (u 1%). Vitamin D važan je čimbenik u iskorištavanju kalcija i fosfora što je vrlo bitno u sprječavanju osteoporoze (demineralizacija kostiju) kojoj su posebno sklone ženske osobe starije životne dobi. Glavni izvor vitamina D su mlijeko, riba i sunčeva svjetlost. Vitamin B6 sudjeluje u stvaranju i pravilnom iskorištavanju bjelančevina u organizmu, a u hrani ga ponajviše nalazimo u peradi i ribljem mesu, iznutricama, jajima, riži i orasima. Vitamin B12 je neobično važan u stvaranju i održavanju kvalitetnih crvenih krvnih stanica, a glavni su mu izvori meso i plava riba. Osim navedenih vitamina, u starijoj je životnoj dobi vjerojatno povećana i potreba za vitaminom C zbog njegovog poznatog antioksidativnog djelovanja koje je vrlo važno u sprječavanju upalnih bolesti kojima je sklonija ova populacija. U odnosu na mlađu životnu dob, potrebe za ostalim vitaminima u starijoj su populaciji podjednake ili čak manje (npr. vitamini B1 i B2) te njihovo dodavanje svakodnevnoj prehrani najčešće nije potrebno niti svrsishodno.