Osjećaji su sastavni dio života, a mogu biti ugodni i neugodni. Osjećaji poput tuge, razdražljivosti, straha, ali i emocionalne distanciranosti popuno su normalni nakon traumatskih događaja kao što je potres. Umjesto da bježimo od njih, najbolje ih je osvijestiti i prihvatiti
Hrvatsku je pogodio još jedan potres. Dramatični prizori iz Petrinje, Siska i okolnih mjesta ubrzo su zavladali medijskim svijetom. Napukle zgrade, ruševine, plač i očaj ljudi… Jedan dan normalan život i odjednom se sve, doslovce, sruši.
Potres je traumatski događaj jer se mi ili naši bližnji nalazimo u životno opasnoj situaciji.
Građani su još jednom pokazali svoje veliko srce i priskočili u pomoć. Za udaljenost se ne pita. Ljudi iz svih dijelova Hrvatske, a i šire spremno su natovarili aute i krenuli put Petrinje. Neki su dali od svojih viškova, ali ima i onih koji su dali od svojeg, već skromnog života. Na to se ne gleda – empatija je prevladala vlastitu računicu. Također, neki spremno ustupaju svoje apartmane i vikendice, dok drugi pružaju sobu u svojem domu. U ovim teškim trenutcima, lijepo je vidjeti ujedinjenu Hrvatsku.
Stanovnici iz potresom teško pogođenih mjesta malo po malo dobivaju materijalnu podršku – hrana i voda, smještaj… No, što je s mentalnim zdravljem?
Osjećaji za vrijeme stresnih situacija
Osjećaji su sastavni dio života, a mogu biti ugodni i neugodni. Osjećaji poput tuge, razdražljivosti, straha, ali i emocionalne distanciranosti popuno su normalni nakon traumatskih događaja kao što je potres. Umjesto da bježimo od njih, najbolje ih je osvijestiti i prihvatiti.
Također, u tijelu se mogu javiti različite senzacije poput ubrzanog lupanja srca, znojenja dlanova, plitkog disanja.
Važno je napomenuti da su svi ti osjećaji i reakcije normalni.
Zašto svi ti osjećaji?
U stresnoj situaciji tijelo nas priprema za moguće reakcije – borbu ili bijeg.
Različiti sustavi organizma se aktiviraju kako bi olakšali tijelu da se mobilizira.
Može se javiti i treća reakcija – smrzavanje ili imobilizacija, a javlja se kada naši centri za opasnost u mozgu procijene da borba ili bijeg nisu opcija. Ova reakcija prestaje kada se izvor opasnosti dovoljno udalji, nakon čega slijedi bježanje iz opasne situacije.
No, kada stresna situacija prođe, mozak je i dalje na oprezu i pokušava nas zaštititi. Zato još uvijek možemo osjećati uznemirenost.
Što učiniti?
- Pobrinuti se za osnovne životne potrebe – hrana, voda i siguran smještaj.
- Umirite svoje tijelo. Tijelo i misli su međusobno povezani. Umirivanjem tijela, umirujemo misli i obrnuto. Možete primijeniti tehnike dubokog disanja ili progresivne mišićne relaksacije. Vođene tehnike možete pronaći na YouTubeu.
- Očuvanje dnevne rutine – koliko god je moguće, važno je održati dnevnu rutinu. Ona pruža osjećaj sigurnosti.
- Socijalna podrška – okružiti se s obitelji i prijateljima, razgovarati o proživljenome.
- Ograničiti izloženost vijestima iz medija. Budite informirani, ali odvojite se od senzacionalističkih vijesti i neprovjerenih izvora informacija.
Iako je prirodno da se prvo pobrinemo za materijalnu sigurnost i zaštitu u ovakvim traumatskim događajima,važno je pobrinuti se i za mentalno zdravlje, kako bi spriječili i kasnije moguće komplikacije poput PTSP-a (posttraumatski stresni poremećaj).
U Hrvatskoj postoji tim za psihološke krizne intervencije koji neumorno radi. Stručnjaci mentalnog zdravlja odlaze u potresom zahvaćena područja i pružaju ljudima potrebnu podršku.
Završit ću članak s izjavom poznatog psihologa Viktora Frankla:
"Nenormalna reakcija na nenormalnu situaciju normalno je ponašanje.
Ako vas zanima ova tema, ovdje možete saznati više:
