Vidjeli smo da kombinirano MMR (odnosno MO-PA-RU) cjepivo prati izuzetno loša reputacija. Poveznicu s autizmom nije utvrdio samo Wakefield. Tako je vrijedna istra­živanja obavio i dr. Jeff Bradstreet iz Floride. Proučavajući skoro 2000 autistične djece (isključivo one, koja nisu rođena s autizmom, ali su ga pridobila kasnije), otkrio je prisutnost virusa ospica u leđnoj moždini i mozgu. To je još jedan dokaz da se kod neke djece virus iz cjepiva trajno naseljava u organizmu, i to na više lokacija. Već to je dovoljno loše, a bit će još gore kada priključimo i druge faktore rizika.

Bradstreet je utvrdio trombofiliju kod 70% proučavane djece. Trombofilija je stanje suprotno hemofiliji i označava veću sklonost zgrušavanju krvi. Kako mala djeca imaju i mali promjer krvnih žila, trombofilija će svakako stvarati probleme u normalnoj opskrbi mozga krvlju. To može izazvati nesagledive posljedice u razvoju. Još važnije, pokazalo se da upravo prisutnost virusa ospica može potaknuti trombofiliju. Uz to, kod roditelja autistične djece trombofilija je znatno prisutnija nego kod ostalih.

Jedna druga studija je pokazala da infekcija zaušnjacima prije druge godine života znači 25 puta veći rizik od ulcerativnog kolitisa kasnije u životu. Sličan rizik nastaje ako se i infekcija ospicama i infekcija zaušnjacima dogodi u razdoblju kraćem od godine dana. A sve to se događa baš kod MMR cjepiva. Tu jedino preostaje da okrenete ruski rulet, pa da vidite jeste li miljenici sreće.

Dakle, da li bi pojedinačna cjepiva bila sigurnija? Nema sigurnog odgovora, iako neka saznanja govore da pojedinačno cjepivo protiv ospica stvara manju štetu. (Ostaje pitanje da li je “manja šteta” uopće nešto što može zadovoljiti.) To znači manje slučajeva autizma na­kon cijepljenja, ali ne sasvim bez njih. Općenito, više cijepljenja u kratkom razdoblju vjerojatno nije najsretnija kombinacija.

Naravno da je i sam spomen moguće povezanosti između cijepljenja i autizma pokrenuo cijelu lavinu unutar državnih i zdravstvenih krugova. Dakle, eksplozija autizma je, navodno, čista koincidencija. Djeca bi oboljela s cjepivom ili bez njega. Kao dokaz prilažu brojna istraživanja s milijunima uključene djece. Niti jedno nije pronašlo nikakvu povezanost. Ali… Problem s tim istraživanjima je što su bazirana na tzv. pasivnom promatranju, a poznato je da takav pristup ne daje realne rezultate. Sve se oslanja na sustav prijavljivanja nuspojava cijepljenja, a taj sustav zapravo nikoga na ništa ne obavezuje. Procjenjuje se da se tako prijavi tek 5-10% realnih nuspojava. Kako medicina ne spominje kao realnost povezanost između cjepiva i autizma, mnogi liječnici to neće povezati, čak i ako se dogodi. Stoga to neće niti prijaviti kao nuspojavu. Žalosno stanje i još žalosniji postupci.

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]