Pradaxa

Iako će ovdje biti riječi o Pradaxi, vjerujem da sličnih priča ima mnogo. Pradaxa je lijek koji sprečava stvaranje opasnih krvnih ugrušaka. Koristi se nakon ugradnje umjetnog kuka ili koljena, kod atrijske fibrilacije i kod drugih situacija gdje je pot­rebno „razrjeđivanje krvi“. Kako bi se mogućnost for­mi­ranja krvnih ugrušaka svela na minimum. Ni prvi ni zadnji lijek za takvu namjenu. Ne trebam posebno naglašavati da svaki lijek prolazi skupi proces odobravanja. (Ni ovaj nije izuze­tak.) Kada dođe do ljekarne, smatramo ga sigurnim. Da je opasan, ne bi ga odobrili, zar ne?

Odobrenje za Pradaxu u SAD je izdano 2010. godine, a u Europi godinu kasnije. Lijek od početka prati priz­vuk velikog napretka u lije­čenju. U odnosu na dota­dašnji uobičajeni lijek za te namjene (Warfarin), nije potrebno konstantno praće­nje krvne plazme. Kako se tako ostvaruju značajne uš­tede, odobrenje je izdano nakon samo jedne provede­ne velike studije, iako se uo­bičajeno zahtijevaju dvije. Uskoro su se počeli zbrajati mrtvi zbog teških unutarnjih krvarenja. Samo u prvoj go­dini tako su umrle 542 osobe (u odnosu na 72 smrti zbog Warfarina). Ubrzo je Pra­da­xa dobila (neslužbenu) titulu najopasnijeg lijeka na recept. Farmaceutska kom­pa­nija po­čela je isplaćivati milijunske odštete. Pretpos­tavljate što se dalje doga­đalo?

Kao prvo, isplaćene od­šte­te daleko su manje od profita, koji lijek ostvaruje. Naknad­na analiza utvrdila je da bi lijek bio prilično si­guran, kada bi pacijenti bili pod konstantnim monito­rin­­gom. Ka­ko je upravo izos­tanak monitoringa bio glav­ni propagan­dni adut, proiz­vođač je bezobraznim mani­pulacijama us­pio zadr­žati status quo. I dalje važi da konstantni mo­nitoring nije potreban.

Lijek nije povučen s tržišta, kao da se ništa posebno uznemirujuće nije dogodilo. Jedino je ukazano na oprez, ako Pradaxu koriste stariji od 80 godina ili osobe s oslabljenom funkcijom jetre. Aureola oko Pradaxe je sa­čuvana, da li će i oboljeli pro­fitirati? Uostalom, tko njih išta i pita?

Ovdje je važno napo­menuti tko uopće sjedi u regulatornim odborima, koji odobravaju nove lijekove. Dakle, mnogi eksperti zap­ravo su plaćeni konzultanti farmaceutskih kompanija. Iza odgovornog posla krije se sukob interesa. Teško je povjerovati da će i odluke biti nepristrane, čak i oko tako osjetljivih pitanja. Tako se to radi, Pradaxa nije jedini slučaj.