Bolesti debelog crijeva posljednjih su desetljeća u značajnom napredovanju. Maligne (zloćudne, rak), ali i dobroćudne bolesti debelog crijeva predstavljaju oko 10% svih ozbiljnih bolesti zapadne, moderne civilizacije. Posebice je primjetna sve veća učestalost upalnih i autoimunih bolesti debelog crijeva kao što su npr. Crohnova bolest i ulcerozni kolitis. Većina se ovih bolesti debelog crijeva prezentira s bolovima u donjem dijelu trbuha i poremećenom stolicom. Obično, kao prvi znak (simptom) bolesti debelog crijeva pojavljuje se zatvor (opstipacija) koja se izmjenjuje s razdobljima češće i rijeđe stolice, a bolesnici nerijetko uoče i manje ili veće količine krvi u stolici. Pojava ovih simptoma traži hitni pregled liječnika, a liječenje uz primjenu lijekova i/ili eventualnog kirurškog liječenja obavezno uključuje i adekvatnu prehranu. Dijeta koja se primjenjuje u bolestima debelog crijeva je tzv. nisko-rezidualna dijeta. Osnovni je cilj ove dijete smanjiti volumen stolice i spriječiti pojačanu pokretljivost (peristaltika) crijeva kako bi se maksimalno smanjila iritacija crijeva i omogućilo cijeljenje sluznice crijeva. Dakle, bolesnici s bolestima crijeva trebali bi izbjegavati žitarice, sirovo voće i povrće (posebno koru od jabuke, kruške, paradajza i sl.), jake začine, orahe, lešnjake i sl. Preporučljiva je isključivo kuhana hrana bez ili s što manje začina raspodjeljena u više manjih obroka koji bi pretežito trebali biti tekući (juhe). Mlijeko i mliječne proizvode, iako mogu biti korisni, ovi bolesnici obično teško podnose te se stoga unos tekućine prvenstveno bazira na različitim čajevima. Ukoliko je neophodno, dohranu je moguće vršiti s enteralnim, komercijalnim, tzv. "balansiranim" pripravcima, specijalno pripremljenim za ove bolesnike, kao što su npr. Ensure ili Ensure s vlaknima.