Kronično zatajivanje bubrega nije rijetko oboljenje i javlja se u oko 0,5% do 2% opće populacije. Zatajenje bubrega češće je u starijih ljudi i smatra se da oko 10% ljudi starijih od 80 godina ima značajno smanjenu bubrežnu funkciju. Zatajivanje bubrega može biti uzrokovano različitim uzrocima, ali najčešći su dugogodišnja šećerna bolest, povišen krvni pritisak uz prateću aterosklerozu i promjenama na krvnim žilama bubrega te kronična (višegodišnja i ponavljajuća) upala bubrega. Znanstveno je dokazano da u ranim stadijima kroničnog zatajivanja bubrega kvalitetan dijetetski program može značajno usporiti (po nekim autorima čak i zaustaviti) tijek bolesti i na taj način spriječiti razvoj tzv. terminalnog (definitivnog) bubrežnog zatajenja. Tipična dijeta kojoj bi trebao biti podvrgnut bolesnik s zatajenjem bubrežne funkcije karakterizirana je niskim unosom bjelančevina, natrija, kalija i fosfora. Ovi čimbenici prehrane izlučuju se iz organizma prvenstveno bubrezima te je njihovo zadržavanje u organizmu posebice naglašeno u bolesnika s smanjenom funkcijom bubrega. Dakle, takvi bolesnici trebali bi izbjegavati unos tzv. niskokvalitetnih bjelančevina, kao što su bjelančevine koje se unose kruhom, žitaricama, voćem i povrćem, a potrebe za ipak neophodnim količinama istih trebali bi zadovoljavati s mlijekom, mliječnim proizvodima i jajima. Apsolutno je neophodna maksimalna redukcija unosa natrija (kuhinjska sol!) te je potrebno u potpunosti izbjegavati soljenje hrane i obroke pripremati u potpunosti neslano. Također, neophodno je smanjenje unosa kalija, minerala koji je zastupljen u praktički svim prehrambenim artiklima. Međutim, obzirom da je izrazito topljiv u vodi redukcija njegova unosa vrši se duljim kuhanjem i ispiranjem hrane te izbjegavanjem sirovog voća i povrća, kao i pržene ili pečene hrane. U cilju smanjenog unosa kalija, ali i fosfora, preporučljivo je izbjegavati kavu, kakao i jači čaj, a žeđ zadovoljavati običnom vodom ili vodom obogaćenom kalcijem i magnezijem (izbjegavati mineralnu vodu bogatu fosforom!). Naposlijetku, važno je napomenuti da su bolesnici s zatajenjem bubrežne funkcije podložni brojnim metaboličkim poremećajima te su redovna kontrola i konzultacija liječnika glede prehrane neobično bitni u prevenciji daljnje progresije bolesti.