Baš prije neki dan nazvao je za savjet jedan otac, čija kćer redovito trenira tenis. U proteklih nekoliko dana pojavila joj se bol u desnom ramenu, te joj smeta pri treniranju i natjecanju. Kako je to bilo samo dva dana prije slijedećeg meča, interesirao se s kojom kremom valja mazati bolno rame kako bi se ono smirilo i pripremilo za napore koji slijede. Pokušajmo se malo odmaknuti od reklamnog presinga kojim smo okruženi i sagledati situaciju sa određene distance. Naime u svakoj reklamnoj poruci stoji kako je baš ta krema ili mast odlična protiv bolova, protiv upale, protiv trnjenja i liječi gotovo sve. Ono što takve poruke čini privlačnima svima nama, naprosto je mogućnost da si sami pomognemo, te da jednim posjetom ljekarni i sa nekoliko mazanja uklonimo bolnost koja pravi smetnje. No postoji problem u toj ideji. Ne jedan, već više njih. Bolovi na sustavu za pokretanje u pravilu se javljaju na tkivima duboko ispod kože. Od same površine kože do upalnog procesa (u ovom konkretnom slučaju ramena) dužina (ili dubina) je od jednog do više centimetara, već u zavisnosti od količine masnog tkiva i mišićne mase. Dakle, aktivni sastojak bilo koje kreme, a da bi učinio bilo što, mora proći dug i trnovit put do mjesta na kojem se ozljeda nalazi. Može li on to? Ono nekoliko adekvatnih studija koje su se bavile tim problemom kažu da baš i ne može. A ako nešto malo aktivne tvari i završi na ozljeđenom tkivu, količina obično nije dovoljna da bi polučila znatan terapijski efekat. Kako to dobro znaju i proizvođači, većina pripravaka za bolove u mišićima i zglobovima dostupnih na tržištu danas sadrži neku kemijsku komponentnu koja u kontaktu sa kožom izaziva osjećaj grijanja ili hlađenja. Zašto to? Pa, hladnoća i toplina primjenjena lokalno, direktno ublažavaju osjećaj boli. Upravo tako se proizvodi onaj poznati instant efekt trenutnog olakšanja. Pa i ako je sve to tako, što je u tome loše? U većini slučajeva ništa. No u onim preostalima, komplikacije su odmah iza ugla. Bol u ramenu male tenisačice sa početka ove priče vjerojatno je uzrokovana upalnim procesom na jednom tetivnom spletu. Neliječen, on može dovesti do razvoja kroničnog stanja, koje je praćeno bolovima i nemogučnošću normalnog pokretanja ruke, te potpunom nesposobnošću za bavljenje većinom sportskih aktivnosti, naročito tenisom. Ta se mogućnost povećava svakim novim fizičkim naporom. Tim prije ako sama tenisačica nije svjesna svoje boli, a to se, barem djelomično, može postiči utrljavanjem krema sa trenutnim analgetskim djelovanjem, naročito onima sa intenzivnim osjetom grijanja ili hlađenja. U ovom konkretnom slučaju krema koja se tako zdušno reklamira, u kombinaciji sa nerazumnim pristupom samoj (sportskoj) ozljedi vrlo vjerojatno će dovesti do pogoršanja stanja, a time do kasnijeg i produženog liječenja. Stoga sam i savjetovao oca da svoju kćer odvede na specijalistički pregled u najkraćem roku, a da se u međuvremenu smanji nivo opterećenja u treningu. Dakle, kreme o kojima je ovdje riječ, nisu štetne same po sebi. No, način njihove primjene uz nerazumnu ideju da će one same sanirati bolno stanje može prouzročiti štetu. Adekvatna dijagnoza, zatim razumjevanje procesa koji su doveli do razvoja bolnog stanja, a potom, i tretman koji će trajno sanirati upalu, te ukloniti njen uzrok, silno je važan skup mjera koji se mora poduzeti. Hoće li u tom procesu biti mjesta i za manje ili više čudotvorne kreme, valja dogovoriti ili sa liječnikom ili terapeutom. Jer, reklama i stvarnost rijetko su u direktnoj vezi.