Prije mnogo godina, a u vrijeme dok sam činio prve korake u liječenju sportaša, jedan sjajan kondicioni trener, s kojim imam privilegiju surađivati i danas, rekao je u jednoj prilici: «Nije problem sportaša umoriti, već ga je problem odmoriti!» Tada nisam sasvim razumio smisao tih riječi, a i činile su mi se pomalo bizarne u okruženju koje je stalno zahtjevalo više, jače i bolje. Mnogo kasnije, a poučen situacijama u kojima sam liječio kronično umorne i pretrenirane sportaše, shvatio sam koliko su te riječi smislene bile tada, ali i danas. Najjednostavnije je definirati pretreniranost kao stanje kroničnog umora cijelog organizma uzrokovanog opetovanom i intenzivnom fizičkom aktivnošću kod kojeg brzina oporavka organizma zaostaje za brzinom njegova umaranja. Drugim riječima, mnogo aktivnosti i premalo odmora. Mora se reći da obična upala mišića ne spada u pretreniranost i zbog toga što je ona kratkotrajna. Simptomi pretreniranosti su opći i mogu uključivati difuzne bolove kroz mišićni i zglobni sustav, glavobolje, smanjeni apetit, nesanicu, vrtoglavice, razdražljivost, gubitak tjelesne mase, a u težim slučajevima i povišenu tjelesnu temperaturu, groznicu, pa čak i nesvjesticu. Jasno je da u takvom stanju sportaš, bilo on rekreativac ili profesionalac, ne može postizati niti prosječne, a kamo li iznadprosječne rezultate. Osim toga, rizik od ozljeda povećava se eksponencijalno u pretreniranih spotaša, što zatim vodi u prisilno mirovanje i liječenje. Uzrok pretreniranosti je uvijek i samo jedan- neadekvatan trening. Bez obzira radi li se tu o predugom, preintenzivnom, prečestom ili neadekvatno koncipiranom treniranju, uzrok je uvijek isti. Riziko faktori za nastajanje ovog stanja mogu biti i neadekvatna prehrana, neke infektivne bolesti, te pojedina urođena stanja. Bilo kako bilo, jednom pretrenirani sportaš zahtjeva poseban tretman, jer naprosto dan ili dva pasivnog odmora neće riješiti problem, već će njegovo ponovno pojavljivanje samo odgoditi. Pravilan tretman pretreniranog sportaša uključuje pasivni, a zatim i aktivni odmor, koncipiranje mikro i makro ciklusa u trenažnom procesu, promjene navika u prehrani, uključujući i korištenje nekih dodataka, pa sve do primjene različitih postupaka iz fizikalne medicine u svrhu ubrzanja oporavka organizma. Cijeli taj proces zahtjeva uljučivanje ne samo fizioterapeuta, već i liječnika, zatim trenera, te obavezno nutricioniste. Tek tada možemo tvrditi da smo smanjili opasnost od ponovne pojave istog problema. No u profesionalnih sportaša oko kojih se vrti čitava mašinerija, to ne bi smjelo biti problem. U rekreativaca koji su često sami sebi i trener i liječnik i fizioterapeut, pretreniranost nije rijeđa, već češća pojava. Za njih tek nekoliko savjeta o tome kako izbjeći najčašće zamke: l Odmor nije izgubljeno vrijeme, već nužnost i dio samog treninga. Povećanje snage, mišićne mase i izdržljivosti događa se u odmoru, a ne tijekom treninga. Trening je tek podražaj koji tijelu govori što treba popraviti i unaprijediti, a što tijelo čini upravo kada se odmara. Koliko je točno odmora dovoljno, zavisi kako od količine fizičke aktivnosti, tako i o individualnim potrebama. l Nije moguće intenzivno trenirati svaki dan i jesti 1-2 obroka. Tako nikuda ne stižemo. Tko ne može stvoriti rutinu u kojoj će jesti najmanje 4x na dan, a trenira redovito, prije ili kasnije će ući u pretreniranost ili će se ozlijediti. Statistike to nepobitno potvrđuju. Osim broja, važan je i sastav obroka. l Dovoljna količina tekućine za vrijeme treninga odgoditi će pojavu umora, a van fizičke aktivnosti ubrzati oporavak. Rehidracija je važna i nije ju zgodno raditi coca-colom ili drugim prezaslađenim pićima. Voda je idealna! l Savjet stručnjaka može biti od presudne važnosti. Zato nemojte oklijevati pitati za savjet.