Trećina osoba koje se u naše vrijeme smatraju bolesnima, generaciju prije bile bi savršeno zdrave. Sve se pravda nekakvom prevencijom, odnosno željom da se „bolest uhvati ranije“


Paralelno s neviđenom navalom na sve moguće zdravstvene preglede, događaju se  i dva neobična fenomena, koji ne prolaze bez posljedica. Previše dijagnoza i previše bolesti kojih možda i nema. Da budem jasniji, trećina osoba koje se u naše vrijeme smatraju bolesnima, generaciju prije bile bi savršeno zdrave. Sve se pravda nekakvom prevencijom, odnosno željom da se „bolest uhvati ranije“. Kriteriji za tlak, kolesterol i osteoporozu toliko su se izmijenili, da je već izuzetno teško izbjeći bolest. Kada je kriterij za normalan kolesterol snižen sa 240 na 200 mg/dl, farmaceuti su skoro pa proglasili praznik. Naime, to je razina oko koje se vrti kolesterol većine odraslih osoba. Sada bi svi oni trebali piti tablete, koje do jučer nisu.

Osim izmijenjenih kriterija, dijagnostički postupci danas su gotovo savršeni ako ih usporedimo sa stanjem u ne tako davnoj prošlosti. Baš zbog toga događa se nešto vrlo interesantno. Dakle, pokazat će se da gotovo svi imamo neke anomalije, koje se nikada neće pretvoriti u bolest i koje nam nikada neće umanjivati kvalitetu života. Ali, aparati će ih uočiti. Recimo, MRI će pokazati da gotovo polovica populacije ima neko oštećenje koljena, iako nikada nisu imali bolove ili bilo kakvo umanjenje funkcije koljena. Žučni kamenci bez simptoma prisutni su kod svake desete osobe, a neka krvna vrijednost izvan referentnog raspona gotovo kod svake. I eto nam „bolesti“. Lako se zaboravlja da nema boljeg liječnika od tijela samog. Približno 7% osoba mlađih od 50 godina iskusilo je moždani udar, a da toga nisu bili svjesni. Mozak se, jednostavno, oporavio bez pomoći sa strane. Slična samoiscjeljenja događaju se svakodnevno.

Još gora je situacija kada (pre)osjetljivi uređaji prikažu anomaliju koja uopće ne postoji. Tkivo je zdravo, a crvena lampica gori. Tako mamografija producira 10 lažnopozitivnih nalaza na svaki otkriveni rak. Od 11 uznemirenih žena, lažni alarm će biti kod njih 10. Ali gotovo sve će proći stresni pakao i pakao tretmana. Ne znaš koji je gori. Netko je rekao da se zbog mamografije dijagnosticira više, ali ne umire manje.

Ne sumnjam da se iza previše dijagnosticiranja nekada kriju i dobre namjere, mada se težnja za ranim dijagnozama prečesto pretvara u financijski i zdravstveni kolaps. Nije li možda vrijeme da se neki dijagnostički kriteriji vrate „na staro“? Vratili bi se u realnost, koja nam sada toliko nedostaje.