Prednosti protočnih električnih bojlera su niska cijena, velika učinkovitost, mali toplinski gubici i brzo vrijeme zagrijavanja vode.
Priprema potrošne tople vode (PTV) u kućanstvu je bitan dio komoditeta modernog življenja. Topla potrošna voda najviše se koristi za potrebe osobne higijene (tuširanje), ručno pranje posuđa, ali i aparate koji za svoj rad koriste ili bi trebali pripremati toplu vodu (npr. perilice posuđa).
Najčešći način pripreme tople vode je putem električne energije u akumulacijskim ili protočnim bojlerima, zatim putem kombiniranih uređaja za grijanje i pripremu potrošne tople vode ili plinskim protočnim ili akumulacijskim bojlerima za pripremu PTV-a. Također se dobiva dobavom putem centralnog sustava pripreme preko gradskih toplana ili centralnih kotlovnica zgrade. U primorskim krajevima dosta se koriste solarni kolektori za pripremu PTV-a.
Prednosti protočnih električnih bojlera su niska cijena, velika učinkovitost, mali toplinski gubici i brzo vrijeme zagrijavanja vode. Nedostaci su velika priključna snaga i relativno visoki troškovi pripreme tople vode s obzirom da se koriste najčešće u visokoj tarifi.
Za razliku od električnih protočnih bojlera plinski protočni bojleri, kojima je efikasnost dosta visoka, te imaju mogućnost regulacije snage plamenika, manu imaju u instalaciji za dimovod i učestala paljenja plamenika, kao i taloženje kamenca u cjevovodima.
Kod akumulacionih električnih bojlera (kuhinjskih ili kupaonskih) prednost je u niskoj priključnoj snazi grijača, te mogućnosti proizvodnje u nižoj tarifi, a mana su gubici topline kroz izolaciju spremnika, te dužem zagrijavanju kada se akumulacija „potroši“.
Kombinirani uređaji (grijanje + potrošna voda) mogu biti protočnog ili akumulacijskog tipa. Protočni se najčešće koriste kod etažnog grijanja, a akumulacioni kod obiteljskih kuća.
Solarni kolektori se koriste samostalno ili u kombinaciji s kotlovima na plin, lož-ulje ili pelete. Akumulacija solarne energije je veća nego kod klasičnih kotlova i za obiteljske kuće kreće se od 200-300-500 litara. Korištenjem sunčeve energije za pripremu PTV-a znatno smanjuje potrebu za uključenjem klasičnog grijača čime se znatno doprinosi energetskoj učinkovitosti sustava.
Ukoliko su izljevna mjesta udaljena od mjesta pripreme PTV-a, te se nepotrebno istaču veće količine vode do dolaska tople, ugrađuje se tzv. recirkulacijski vod koji „vrti“ toplu vodu neovisno o potrošnji. Mana je potrošnja energije za održavanje recirkulacije (pumpa) i povećani toplinski gubici.
Spremnici PTV-a izrađeni su od nehrđajućeg čelima ili običnog, premazano emajlom ili nekim drugim premazom, izolirani slojem mineralne vune. Također i spojni cjevovod do izljevnih mjesta trebaju biti izolirani da se smanje toplinski gubici. Toplinski gubici spremnika rastu sa temperaturom, kao i izlučivanje kamenca, dok s druge strane, smanjenjem temperature akumulacije ili protoka, pojavljuje se opasnost razvoja mikroorganizama (legionela), zbog čega se temperatura vode do izljevnog mjesta treba podignuti do 60-65 °C.
