Prirodno zdravlje

Današnji se čovjek znatno više bavi zakonitostima bo­lesti nego zakonitostima zd­ravlja. Nije li to apsurdno? Mi­slimo na ambulante, bolnice, preglede i lijekove, a da­leko manje na savršeno zdra­vlje. Istina je, na zdravlje poč­nemo misliti tek kad nas pritisne bolest, a dok smo zdravi kao da činimo sve kako bi čim prije postali bolesni. Ne znam da li je to prokletstvo suv­remene civilizacije, ali znam da tako ne bi trebalo biti.

Zdravlje je naše normalno životno stanje, koje se odr­žava u normalnim okolnostima. Dakle, ako želimo ostati zdravi, moramo zdravo i živ­jeti. Čovjek je spo­so­ban da se održava i obnavlja bez vanj­ske pomoći, pogotovo bez vanjske pomoći koja ima po­tencijal velike štete. Pritom svakako moramo razumjeti što nam tijelo po­ručuje. A upozo­renja su znak da briga za zdravlje nije dovoljna.

Između simptoma bolesti (visoka temperatura, razne upale, povraćanje, proljev i sl.) i uzroka bolesti (previše hrane, nepravilna hrana, du­gotrajni stres, tjelesna neaktivnost) velika je razlika. Pri akutnoj bolesti, tijelo s razlogom aktivira simptome, jer su oni najčešće neophodni kod samoizlječenja. Drugim riječima, simptomi bolesti najčešće predstavljaju put k ozdravljenju. (Zapitajte se koliko puta ste se bezraz­ložno uplašili visoke temperature, iako se uz nju brže ozdravi nego bez nje.) Mas­kiranje simptoma može ima­ti vrlo negativne, pa čak i kobne posljedice za obolje­log. U principu, tako bolest prelazi u kroničnu formu, a nerijetko i u nešto puno go­re. Iako svaki dio tijela ima svoju ulogu, ne postoji izolirana bolest. Tijelo djeluje kao cjelina i loš rad nekog or­gana ugrožava cijeli sustav. Recimo, rak pluća je sistemska bolest, koja je nastala tek nakon mnogo zanemarenih upozoravajućih signala. Izlječenje je moguće, ali samo uz radikalno isprav­ljanje dubokih uzroka. Na ta­kav način šanse sigurno nisu izgubljene.

Ovdje je važno napome­nu­ti da psiha ima ogroman utjecaj pri nastanku bolesti. Nezadovoljstvo i negativne emocije jako iscrpljuju. Ako briga, strah, ljutnja, bijes, zlo­ba, depresija, zavist, lju­bo­mo­ra, laž ili egoizam ima­ju važnu ulogu u životu kroz produženo razdoblje, ne­moj­te se čuditi ako zdravlje krene naopako. Vječito mrzovoljni i pesimistični kratko žive. Niti ne stignu shvatiti da ih crni košmar u glavi truje iz dana u dan. S druge strane, stogo­dišnjaci su optimistički na­strojeni i s vrlo malo psi­hič­kog balasta. Mogli bi nas štošta naučiti o tajnama sa­vršenog prirodnog zdravlja.