Bez obzira na vrstu sadržaja Nastavnog plana i programa osposobljavanja: nastavnicima, predavačima i instruktorima vožnje moraju biti primarni sigurnost i odgoj za sigurno upravljanje vozilom u prometu. Nastavnici, predavači i instruktori vožnje moraju pri tom biti svjesni svoje društvene, stručne i moralne odgovornosti za posao koji obavljaju. Navedene rečenice citat su iz pojašnjenja Nastavnog plana i programa osposobljavanja vozača vozila na motorni pogon s komentarom i uputama. Takvog Nastavnog plana, programa i uputa trebali bi se pridržavati svi koji rade na osposobljavanju kandidata za vozače. Nastavu bi trebali metodički oblikovati i izvoditi je na jedini mogući način: sistematično i postupno. Riječ je o učenju. Budući vozač mora imati čvrsta znanja - kako bi ih u prometu mogao primjenjivati, mora imati odgovarajuću razinu vještina u upravljanju vozilom - kako bi ih u prometu mogao vješto koristiti, a mora steći i sigurnosne navike koje u određenom trenutku čak i život znače. Sve to budući vozač mora steći radi svoje sigurnosti i radi sigurnosti drugih. A, tko im sve to treba pružiti? Naravno, oni koji su zaduženi za rad s budućim vozačima. No, tako se u većini autoškola ne radi. Većina predavača, instruktora vožnje, pa i vlasnika autoškola ponaša se kao da gore citirane rečenice nikada nisu pročitali. U svom radu o njima ne vode računa. Nije im primarna društvena, stručna i moralna odgovornost. U prvom planu je materijalno i samo materijalno, a sve na štetu budućih vozača, odnosno na štetu njihovog sigurnog i samostalnog sudjelovanja u prometu. Učenje vožnje ne trpi površnosti u stilu: "Sjedni, vozi i ne pitaj!" ili "Nema problema!" Problema ima! Prometne nesreće koje se prečesto događaju s teškim ili čak najtežim posljedicama dokazuju da nešto nije u redu već u samom pristupu problemu koji se zove: učenje vožnje. Stoga, tražite ispravan pristup u učenju vožnje. Svima je potreban siguran vozač!