Nastavnici, predavači i instruktori vožnje moraju prilikom osposobljavanja kandidata za vozače biti svjesni svoje društvene, stručne i moralne odgovornosti za posao koji obavljaju - navodi se u komentaru Nastavnog plana i programa osposobljavanja kandidata za vozače vozila na motorni pogon. Ujedno, to su i upute za rad svima onima koji izvode nastavu s budućim vozačima. A, jesu li, oni koji su zaduženi za rad s budućim vozačima, svjesni svoje društvene, stručne i moralne odgovornosti za posao koji obavljaju ili su im važniji neki drugi interesi: osobni, usko sebični, a napose materijalni!? U komentaru i uputama za rad s budućim vozačima navodi se i slijedeće: U radu s kandidatima za vozače postupno svladavajte sadržaje, od jednostavnijih k složenim: 1.najprije objasnite zadaću, 2.pokažite što kandidat mora učiniti, a zatim 3.neka kandidat vježba (pod nadzorom) i potom 4.neka samostalno uvježbava. Citirane rečenice su metodika poučavanja u malom. Na sasvim jednostavan i pristupačan način podsjeća se instruktore vožnje na osnovne principe poučavanja uopće i na poučavanje prilikom učenja vožnje. Te principe pravi učitelj mora usvojiti, a zatim ih se u svom radu mora dosljedno i pridržavati. Je li to u praksi tako? Prisjetite se vašeg učenja vožnje. Koji i kakav način poučavanja je bio zastupljen ili ste "tajne" vožnje morali otkrivati sami bez ičije pomoći, bodrenja, odgovarajućih pojašnjenja ili komentara? Pa, ako su još uslijedili prijekori ili čak i ružne riječi - nije vam bilo lako! Iz tih razloga, vožnja vam je postala nerazumljiva, nesavladiva, suviše mukotrpna i odbojna, a sam cilj bio je nedokučiv. Primjenom pravog načina, učenje vožnje je daleko lakše, razumljivije, bez napetosti, nervoze, bez neizvjesnosti. Konačni cilj, lakše je ostvariv. A ovako, unatoč položenom vozačkom ispitu i vozačkoj dozvoli u džepu: nesigurni ste, sve djeluje kao promašaj i ne usuđujete se sjesti za upravljač automobila.