Šepanje na prednju nogu ponekad je sasvim bezazleno i prođe samo bez posebne intervencije veterinara, no kod šepanja koje traje duže vrijeme ili se ponavlja moramo posumnjati na ozbiljnije probleme. Jedan od takvih problema je displazija lakta. Pod ovim nazivom podrazumijevamo četiri različita oboljenja koja mogu zahvatiti ovaj zglob, a prisutan može biti samo jedan od procesa ili više njih. Proces koji najčešće viđamo je fragmentacija medialnog coronoidnog procesusa (FCP). Zbog čega točno dolazi do odlamanja ovog malenog dijela kosti u laktu, nije točno razjašnjeno, međutim danas znamo da kod nekih pasmina pasa postoji genetska predispozicija za ovo oboljenje. Tako se danas slikaju laktovi kao i kukovi i to kod pasmina koje smatramo predisponiranima. Kod nas, primjerice za zlatne retrivere, slikanje laktova nije propisano uzgojnim pravilnikom, međutim savjesni uzgajivači unatoč tome obave i snimak laktova te u uzgoj idu samo sa onim psima koji imaju uredan nalaz snimka. Može se dogoditi da do loma dođe i kod nezgodnog pokreta ili traume i kod pasa koji nisu genetski predisponirani za ovo oboljenje. Najčešće sam se sretala sa ovim problemom kod rotwvajlera, zlatnih retrivera i labradora, a stručna literatura, kao predisponirane pasmine navodi i mastife te bernskog planinskog psa. Šepanje može početi već kod sasvim mladog psa u dobi od 6 do 15 mjeseci, najčešće to jest u dobi intenzivne rasti, no može se pojaviti i u zreloj dobi. Kako se oboljenje često javlja na oba lakta, koji put je teško procijeniti na koju nogu pas šepa. Ni sami vlasnici nisu ponekad sigurni i ne mogu procijeniti je li pas šepa uvijek na istu prednju nogu. Dijagnostika je dosta zahtjevna. Naime rtg-om najčešće vidimo upalne promjene na zglobnim tkivima, no ne možemo tvrditi da se radi baš o ovom oboljenju ili je uzrok nešto drugo. Ponekad zglob izgleda sasvim zdrav jer je potreban određeni vremenski period da se nakon frakture razviju sekundarne promjene na zglobu. Pse kod kojih posumnjam na ovakve promjene obično šaljem na kompletnu obradu u neku od klinika koje imaju specijalistu ortopeda te potrebnu opremu za precizniju dijagnostiku (artroskop). Po uputama specijaliste provodi se ili kirurško ili konzervativno liječenje. Mirovanje i pošteda od fizičkih napora kod nekih pasa mogu dovesti do značajnog smirivanja simptoma, dok je kod drugih neophodan kirurški zahvat kojim se odstrani odlomljeni komadić kosti. Kod starijih pasa češće se srećemo sa osteoartritisima lakta te se češće odlučujemo za konzervativno liječenje.