Problem zamjene sijalice počeo je kad su dizajneri automobila napustili koncepciju tzv. ravnih farova i počeli ih uvlačiti u same kutove prednjih blatobrana.


Mada sijalice spadaju u potrošni materijal, pojedini vlasnici novijih automobila nisu znali da će biti tako jako potrošni. Ima vozača, tj. vo­zila, kojima je i garantnom roku pregaranje sijalica u faru bila česta pojava. Na primjedbe da se to ne bi smjelo tako često događati, serviseri su samo nastavili mijenjati sijalice i zaključili da je to tako i da rješenja ne­ma, pravdajući se poveća­nom temperaturom u faro­vima koji cijeli dan svijetle i jakim vibracijama, zbog na­ših loših cesta. 

Ogorčeni vozači, kad je prošao garantni rok, poku­šavali su zamjenom sijalica drugim mar­kama stati na kraj toj muci, ali rezultati nisu zadovolja­vajući. Testovi u auto revi­jama, kad su po­čeli navedeni problemi, po­kazali su da ne postoji ide­alna sijalica, na­ročito H-7, koja bi zadovoljila. Neke duže traju, a slabije svijetle, druge imaju previsoku temperaturu itd. Oni­ma koji i dalje imaju problema, ne pre­ostaje drugo nego da češće kontroliraju svjetla, a prilikom zamjene paze da sijalice na staklenom dijelu ne dodiruju prstima. Isto tako, nalijeganje spojnih kon­takata na sijalici mora biti čvrsto. 

Amerikanci su davno ri­ješili problem čestog prega­ranja na način da su sijalicu ukomponirali u far, tj. ona je sastavni dio fara, ali kada pregori treba mijenjati cijeli far. Problem zamjene sijalice počeo je kad su di­zajneri automobila napustili kon­cep­ciju tzv. ravnih farova i počeli ih uvlačiti u same kutove prednjih blatobrana. Istovremeno je prostor mo­tora bivao sve manji jer su po strani ugrađivani razni dodatni uređaji, i odjednom je nestalo mjesta za jednostavan pristup sijalicama, ta­ko da danas nije rijetkost pri­likom zamjene sijalice de­montirati akumulator, ku­ćište filtera zraka, branik ili zaštitne plastike. 

No, što je - tu je, uvijek se nekako plaća danak nap­ret­ku. Za razliku od sijalica fa­rova, dugo su odolijevale oblikom i tehnologijom si­ja­lice stražnjeg osvjetljenja. Sva razlika je bila u tome da li imaju jednu ili dvije žarne niti. No i to je prevladano. Zadnje serije novih automobila opremljenje su svjetlosnim sklopovima s "led dio­dama", što bi značilo da um­jesto jedne, centralne si­jali­ce, imaju dvadesetak i više malih, koje su raspo­ređene po cijeloj lampi. Prednosti su jači intenzitet osvjetljenja i dugotrajnost, a nedostatak skupoća zamjene, jer kad i jedna pregori, treba mije­njati cijeli sklop. Dok ne kupite novi auto koji ima takve lampe, i dalje ste prisi­ljeni mijenjati pregorene si­jalice, koje je, za razliku od prednjih, jednostavno pro­mijeniti. Neka vam ne bude teško, svaki put kad mije­njate sijalicu, sve kontakte na lampi pošpricati WD sprayom. Bit će manje ko­rozije, a sijalice će rjeđe iz­garati!