• Ne možete proći pored knjižare, a da ispred nje ne vidite dugačke redove očajnih roditelja. Nažalost, država je svoje građane opet natjerala da budu „strpljivi“


Paralelno sa aktualnom aferom „besplatni udžbenici“ kotrlja se i afera indeks. To je, prisjetimo se, afera u kojoj su se neki stariji školarci, tj. studenti i neki stariji studenti, tj. profesori urotili da kupuju i prodaju ispite. Kako se sve to odvijalo imamo prigodu čuti iz prve ruke, jer su marljivi policajci snimali razgovore zavjerenika koji se sada mogu slušati na sudu. Prilažem transkript jednog od najzanimljivijih razgovora. Likovi su: student i posrednik. Svi likovi i događaji su, naravno, stvarni.

- Alo, evo me. Ja sam gotov s pismenim.
- A kad prije? Koliko si bio“ unutra?“
- Pa deset minuta. Predao sam pismeni.
- Pa kako si mogao tako kratko pisat
- Predao sam prazan test!
- Sutra imaš usmeni. Nauči ta pitanja ako u kabinetu bude više studenata da ne bude sumnjivo.
- Pa nisam ni pročitao pitanja kad nisam ni napisao odgovore.
- Pa koja si grupa bio? Jel' to bar znaš?
- Nemam pojma
- Nešto ćemo smislit. Ajd' pročitaj nešto iz udžbenika da imaš što govorit.
- Nemam udžbenik. Šta će mi?

Student, nije, zapravo, niti znao koliko je u pravu kada je rekao da mu udžbenik ne treba. Njegovu konstataciju i  pitanje: „Nemam udžbenik. Šta će mi?“ naknadno je potvrdilo i samo ministarstvo znanosti i obrazovanja:
„Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odaslalo je svim školama u Hrvatskoj preporuku da učenici ne moraju imati udžbenike prvih mjesec dana škole odnosno do 1. listopada", potvrdio je resorni ministar Radovan Fuchs svega dan prije početka škole, dodajući kako se zapravo neće dogoditi ništa neuobičajeno ili "kardinalno" ako učenici budu slušali nastavu bez knjiga!“

Dijalog studenta i posrednika, koji se starijoj generaciji još uvijek možda čini smiješan, zapravo je pogled u hrvatsku budućnost. Student je bio preteča. Pionir. Vizionar.
Za njim će koračati generacije mladih, već odraslih mladića i djevojaka, koji su slušali naputke ministarstva obrazovanja. Iz zemlje znanja ponosno će koračati sa himnom na usnama: „Nemam udžbenik. Šta će mi?“

Njihovi roditelji, sada, 2009., još uvijek žive u starom mentalnom sklopu. Čekaju da svojim mališanima nabave udžbenike. Jer su naučeni da su knjige potrebne.

Ne možete proći pored knjižare, a da ispred nje ne vidite dugačke redove očajnih roditelja. Nažalost, država je svoje građane opet natjerala da budu „strpljivi“.

Međutim, u budućnosti riječ strpljivost će imati posve drugo značenje. Prilažem još jedan transkriptić: 
- Moraš ući u kabinet profesora ali pokucaj... ovako, kuc, kuc na vrata. Onda sjedi unutra i čekaj da ispita sve prije tebe. Ostani posljednji. Mirno se predstavi. Ako te krene ispitivati, reci da te poslao profesor taj i taj...
Nema knjiga, nema roditelja, nema redova…Savršeno. Još kada ne bi trebalo biti ni fakulteta? Kada bi se ispiti polagali sa ljetovanja na nekom otoku. U državi bez knjiga i to će biti moguće. Poslušajmo budućnost:
- Ajd' sutra dođi-sve je sređeno.
- Ajme, ne mogu! Na Visu sam. Tko će mi sad dolazit s praznika!
- A u p.... m...., što ćemo sad?
- A da ti odeš s mojim indeksom po ocjenu? Šta ima veze?!

Sveučilišni profesori iz Japana koji su se zatekli u Zagrebu kada je afera indeks otkrivena zapitali su se koliko će uhićenih izvršiti samoubojstvo. Kao da žive u srednjem vijeku…