Proljev (lat. diarrhea), koji definiramo kao učestalost od najmanje tri rijetke stolice dnevno, u kroničnih se, nepokretnih bolesnika javlja, u jednom ili više navrata, u oko 5% do 10% slučajeva. Česti proljevi značajno utječu na opće stanje bolesnika, ubrzavaju slabljenje organizma, pospješuju gubitak na težini i otežavaju svakodnevnu higijenu nepokretnih bolesnika. Razlozi za pojavu proljeva su brojni i možemo ih svrstati u četri osnovne skupine: proljevi uzrokovani direktnim oštećenjem sluznice crijeva, proljevi koji su posljedica povećanog nakupljanja tekućine u crijevima uslijed obilnijeg lučenja i/ili smanjene absorbcije (ponovnog uzimanja) vode, proljevi zbog pojačane peristaltike (ritmički pokreti crijeva) te naposlijetku proljevi uzrokovani kvalitetom i sastavom unesene hrane. Donekle posebnu podskupinu predstavljaju bolesnici u kojih se razdoblja s čestim tekućim stolicama izmjenjuju s razdobljima opstipacije (zatvora). Iako je nerijetko teško procijeniti uzrok vodenastim i čestim stolicama opće mjere liječenja jednake su za sve vrste proljeva. Potrebno je odmah ukinuti lijekovita sredstava koja mogu pospješiti pojavu proljeva (npr. svi laksativi, većina antibiotika, preparati željeza, razni čepići protiv bolova i sl.). Iz obroka izbaciti masti i mliječne proizvode, a prehranu bazirati na ugljikohidratima (npr. dvopek, riža). Od specijalnih nutricijskih pripravka preporućaju se oni s fibrama (vlaknima) kao što su Jevity ili Ensure s vlaknima (Ross, Abot). Neobično je važno izgubljenu tekućinu bolesnicima redovito nadoknađivati i u tom smislu preporuća se zašećerena i zasoljena (!) limunada. Naposlijetku, potrebno je napomenuti da je u bolesnika u kojih su gubici tekućine veliki katkada neophodno rehidraciju učiniti putem intravenskih infuzija elektrolitskih otopina.