Iako smo zbog njih u stalnoj recesiji, usuđuju nas se savjetovati. Još jedan znak za veću opreznost.
Građanska inicijativa “U ime obitelji” nedavno je počela prikupljati potpise za referendum kojim žele promijeniti izborni sustav. Pod geslom “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” inicijativa traži da se u Ustav unese sedam izbornih načela. Između ostalih, žele promijeniti zakon tako da birači preferencijalnim glasovima izravno biraju svoje predstavnike u Saboru, da se omogući elektroničko i dopisno glasovanje, zabranu predizbornih koalicija i smanjivanje praga za ulazak u Sabor.
Inicijativi se oštro protive i SDP i HDZ smatrajući da je taj referendum štetan.
Tako nas, ukratko, mediji informiraju o novom referendumu referendumske dame. No, dok je njen prvi referendum bio izrazito protiv osnovnih ljudskih prava, ovaj, čini mi se, i nije tako loš. Naravno, glupo je da se jednim odgovorom izjašnjavate za sedam točaka, umjesto da možete glasati pojedinačno. Ali, tko god da ga je pokrenuo, ovakve izmjene itekako imaju smisla.
Nakon što je HDZ nepravomoćno proglašen zločinačkom organizacijom, a SDP se ispostavio kao gomila nesposobnjakovića, narod je nekako ostao bez opcija. Ova inicijativa referendumom otvara prostor za manje i nove stranke, uključujući i sebe. Iako je to jedna od zamjerki, jer se, kao, pod referendumom, prodaje i kukavičje jaje i podmeće trojanski konj, ne vidim što bi u tome trebalo biti problem. Što je loše u malom strankama?
Predsjednik najveće stranke u Hrvatskoj izjavio je, primjerice, da bi snižavanje izbornog praga dovelo do toga da u Sabor uđe 20-30 stranaka i to bi bio košmar. Sada imamo dvije. I opet je košmar. Uostalom, više stranaka će bolje reflektirati stanje populacije. Nije li to smisao reprezetnativne demokracije? Da svatko nekoga predstavlja. Nisu svi plavi ili crveni.
Istina, u Sabor mogu ući luđaci, ali Gaussova krivulja ima dva repa, pa isto tako može ući i njihova suprotnost. I do sada je tamo bilo svega.
Elektroničko glasovanje je pitanje vremena i gotovo nisam mogao povjerovati argumentu SDP-ovog člana koji je izjavio da kod takvog glasanja postoji opasnost od hakerskih upada. I to nedugo nakon uvođenja projekta e-građanin. U državi gdje Internet bankarstvo postoji od sredine 90-tih. I gdje se glasovi kradu i izbori krivotvore na tradicionalne načine.
Čim su dvije najveće stranke protiv, odmah mi je bilo kakva opcija nekako draža. Samom tom činjenicom. Nije li to žalosno, dragi Vi? Da smo do toga došli u ovoj našoj demokraciji. Sada kada smo ispucali najočitije opcije i kada narod želi prijeći na druge, ovi najveći im to nikako ne savjetuju. Jer time oni gube svoje dosadašnje pozicije. Iako smo zbog njih u stalnoj recesiji, usuđuju nas se savjetovati. Još jedan znak za veću opreznost. Kako je rekao trojanski prorok gledajući u drvenog konja punog vojnika: “Što god da to je, bojim se Danajaca i kad darove nose”. Pitanje u našem slučaju je: tko je tu Danajac? Ovi koji traže referendum ili ovi koji nas savjetuju da ne potpisujemo?
