S vremenom će doći
nekoliko ministara manje jer će biti zauzeti važnijim poslovima. Pa će onda,
jednoga dana premijer poslati svoga zamjenika. Jer mu zbog toga neće previše
pasti rejting kod ljudi koje više uopće nije briga za tamo neki domovinski rat.
Na dane velikih
vrućina okupila se državna elita, koju su građani izabrali da ih zastupa, kako
bi obilježili poseban dan. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Obilježava se
u Kninu, koji je bio oslobođen na taj dan. Dan kada smo pobijedili i kada bi
cijela domovina trebala biti zahvalna.
Kako cijela domovina
ne može biti zahvalna i slaviti pobjedu, tamo odlaze njeni predstavnici i
polažu vijence i drže govore i rade sve ono što trebaju raditi. Ono malo
stanovnika Knina koji su došli pogledati dolazak vrhovnog cirkusa u njihov grad
uživalo je u besplatnom koncertu. Prenosim vam dio programa proslave tog
svečanog dana:
- U 10.50 sati predviđeno je polaganje vijenaca i paljenje svijeća ispred Spomenika hrvatske pobjede „Oluja ’95“ na glavnom kninskom trgu gdje će se u 11 sati održati i središnja proslava uz govore čelnih ljudi države i grada.
- Nakon toga, od 12 do 14 sati iza Konzuma građanima i posjetiteljima će se dijeliti vojnički grah.
-
Program u
ponedjeljak 5. kolovoza završava koncertom Olivera Dragojevića i Jelene Rozge
na glavnom kninskom trgu s početkom u 22.30 sati.
Vijenci, svijeće,
govor, grah iza supermarketa i zabava na glavnom trgu. Da, dragi Vi, bio je tu
Oliver. Bila je tu Rozga. Svirali su u hrvatskom Kninu i podsjećali građane na
vrijednosti za koje se vrijedilo boriti.
Našlo se tu i
nekolicina građana koji su zviždali predstavnicima aktualne vlasti. Pa su tako
premijeru dovikivali da je zločinac i
majmun. On se nije previše obazirao na to. Izgovorio je svoj govor, obavio posao
i otišao na ručak u restoran. A ovi koji zvižde su ostali jesti grah. Trenutak
sukoba mišljenja i vidimo se sljedeće godine. Premijer se ne bi trebao ništa
brinuti. Oni ne zvižde njemu osobno. Oni zvižde funkciji. To je dio rituala.
Gledam te proslave i
razmišljam, kako će sve to izgledati nakon, recimo , dvadeset, pa onda, recimo,
pedesetak godina. Kada većina sudionika stvarnog događaja već bude pokojna, a
mladi više niti ne budu znali zašto se ovdje skupljaju. Hoće li izgledati kao
one proslave Titovog rođendana koje se još uvijek održavaju u Kumrovcu? Ili će
uspjeti zadržati dostojanstvo graha i Rozge?
Čini mi se da će se
ovaj događaj jednostavno zanemariti. Kako budu prolazile godine, sve manje
ljudi obraćati će pažnju na njega, a više se brinuti o svojim osobnim
problemima. Naravno, vladajuće elite će dolaziti, ali to je dio protokola i
pitanje državne politike. A takve stvari se teško mijenjaju. No, s vremenom će
doći nekoliko ministara manje, jer će biti zauzeti važnijim poslovima. Pa će
onda, jednoga dana premijer poslati svoga zamjenika. Jer mu zbog toga neće
previše pasti rejting kod ljudi koje više uopće nije briga za tamo neki
domovinski rat. Već i sada se teško sjećaju zbog čega su imali neradni
ponedjeljak. Ali će se cijeniti neradni dan usred ljeta.
Ljudi će jesti sladoled, uzimati račune paziti koliko eura daju za kuglicu. Hrvatska, generali, čast i zastava na tvrđavi biti će tamo neki ritual koji se viđa na televiziji. A obećanja da ih „nikada nećemo zaboraviti“ izblijedjeti će zajedno sa imenima osoba koje su ta obećanja dali. Zaboraviti će ih se, a ljudi će imati druge zanimacije. No za sada su sjećanja još uvijek svježa. Na alternativnu, „pravu“ proslavu, piše se, došlo je 100.000 ljudi. Impozantna brojka. Ali malena u usporedbi sa skoro 4 milijuna onih koji nisu došli. Na kraju će sve postati jedan veliki koncert. Ondje Oliver, tamo Thompson. Idemo gdje je bolja zabava. Tulum na dva floora. Croatia remembers.
