"U skladu s tekućim zakonima, rezultati pretrage nisu prikazani." To je poruka koja se pojavljivala na Internet pretraživačima znatiželjnih Kineza kada bi u njih upisali riječ: "Egipat"
Svijet sa strepnjom čeka što će se dogoditi na južnoj strani Mediterana. Gotovo svaki tjedan pristizale su vijesti o protestima u zemljama Sjeverne Afrike. Dižu se revolucije protiv despotskih vlasti. Traži se demokracija.
Zapadne zemlje, a pogotovo Amerika, miruju. Iako se u Africi dešava nešto što bi im trebalo odgovarati, one čekaju. Nakon jednog despota može na vlast dospjeti drugi, što bi na kraju moglo ispasti još gore. Za njih. Strpljivo promatraju kako se situacija razvija i u kojem smjeru revolucija teče. Amerika, koja zdušno zagovara demokraciju, u slučaju Egipta donedavno je bila na strani autokrata protiv kojega se narod buni. Tj. bila je saveznik vladajućeg.
Ako vlast izbore prosvjednici, nedvojbeno će biti uz njih. Uvijek je zagovarala slobodu. Koja odgovara njima. Niti europske zemlje nisu puno drugačije. Još uvijek se sjećam snimke iz doba rata, na kojoj tadašnji predsjednik Francuske, François Mitterrand, kulturno i civilizirano ljubi ruku Biljani Plavšić, bivšoj predsjednici republike Srpske, koja je kasnije bila optužena za ratni zločin, genocid, zločin protiv čovječnosti. Diplomacija, ljubaznost, iskrenost ili laž? Svejedno, poljubac je pao.
A što da drugo rade? To je, u ono vrijeme, bila stabilna vlast. A svijetu je ipak važnija stabilnost od ljudskih prava i sloboda.
"U skladu s tekućim zakonima, rezultati pretrage nisu prikazani."
To je poruka koja se pojavljivala na Internet pretraživačima znatiželjnih Kineza kada bi u njih upisali riječ: "Egipat". Poruka će vjerojatno će biti identična dok se situacija u Africi ne stabilizira. A kada sve bude pod kontrolom, taj će upit opet, kao i uvijek, izbacivati predivne piramide, deve, pustinju i Nil.
Je li tamo prosvjed ili nije prosvjed? To za Kineze za sada, preventivno, nije važno. Stabilnost je puno važnija. Internet, informacije, društvene mreže i zabava, to je samo premija koja se narodu osigurava nakon što je osigurana stabilnost vlasti.
To je svom narodu na primjeru htio pokazati i još uvijek aktualni predsjednik Egipta, Muhammad Hosni Sayyid Mubarak. Pa je povukao policiju s ulica glavnog grada. Koje su onda zaposjeli kriminalci koji su pobjegli iz zatvora i lokalni građani željni brze zarade. Pljačke na ulicama, razbijanja izloga, nesigurnost. "Pa vi vidite kako je bez vlasti", mislio si je Hosni. "Još ćete me moliti da vladam, prokletnici".
Da bi dodatno pojačao svoj argument, priča se da je Hosni u akcije pljačkanja slao i države službenike. Pljačkaj sada, kako bi zadržao svoj posao. Ako više ne bude pljačkaša, nepotrebni će postati i policajci. Pljačkaj da bi zadržao redovnu plaću.
Diktatori i predstavnici oporbe u ostatku svijeta žarko očekuju rezultate. Hoće li i dalje vladati? Hoće li ih svrgnuti? Hoće li i dalje biti oporbe? Hoće li dobiti priliku u foteljama?
U hrvatski medijski prostor je, osim protuvladinih prosvjeda, ovih dana prisilno ušla i još jedna, podjednako revolucionarna teza. Postoje li zbilja najlonke za muškarce i tko bi ih normalan nosio? Dok se u Africi ljudi još bave pitanjima vlasti, mi smo, s ostatkom civiliziranog svijeta, već opasno zagrizli u pitanja marketinga. To je mir i stabilnost. Uživajte dok traje.
