Dok se premijer i ministar uprave bore sa izazovima kako zaštiti ploče od krađe sa zida, drugi ministar, onaj koji se bavi financijama, ima slične probleme.

U prošloj kolumni zabavljali smo se mogućnostima i smjerovima u kojima može otići epizoda hrvatske povijesti zvana: skidanje i stavljanje ploča. No, stvarnost nas je opet iznenadila novim smiješnim situacijama. Protekli tjedan u Vukovar je otišao i premijer osobno, kako bi u razgovoru sa predstavnicima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara pokušao dogovoriti rješenje problema. Sastanak se, neočekivano, odužio a onda su sudionici izašli i hrvatskoj javnosti svečano objavili da su se dogovorili. Premijer je rekao da će povući policiju koja čuva ploče, a momci iz stožera su obećali da se ploče više neće skidati. Sve je izgledalo kao da je problem riješen. Ustvari, kao da problema uopće nije niti bilo.

No, samo nekoliko dana kasnije, u svom redovitom obilasku zgrade državne uprave i matičnog ureda, noćni čuvar primijetio je nešto neobično.

-Hm, gdje sam? Malo prije sam bio ispred zgrade državne uprave, ali sada ovdje ne piše ništa. Jesam li predaleko odlutao? Trebam li se vratiti? Ili… Ma nije moguće… Pa dogovorili su se… ŠEFE! Opet su nam maznuli ploču!

I tako se priča opet vratila na početak. Momci iz stožera su jasno rekli:
-          Nismo mi. Kunemo se. Ali, samo da bude jasno, mi nismo ništa obećali. Ali ovaj put nismo mi.

Sada je i premijer u problemima. On je obećao da će povući policiju. A ploče su nestale. Da li to znači da policiju opet treba staviti da čuvaju? Ako da, znači li to da je sastanak u Vukovaru bio potpuno nepotreban? Jer da nije uspio, to je očito.

U pomoć Premijeru  je uskočio ministar uprave, koji je zdravorazumski izjavio, citiram: „Jeftinije je svaki dan mijenjati ploče nego držati toliko policajaca“. Ali, kako bi neznanim lopovima otežali krađu, a zatim i pojeftinili svakodnevnu izmjenu ploča, u proceduru „reinstalacije“ uvode se neke modifikacije.

1.  Ploče više neće biti od mesinga (koji košta 2.000kn) nego od plastike (500 kn).
2-      2. Ploče će biti manje
3-      3. Ploče će biti postavljeno visoko, pa će lopovima od sada biti potrebne ljestve

Naravno, sada je građanima teže vidjeti što piše na ploči, što je u sukobu sa samom svrhom njenog postojanja, no što ćemo kada se kradu?

Dok se premijer i ministar uprave bore sa izazovima kako zaštiti ploče od krađe sa zida, drugi ministar, onaj koji se bavi financijama, ima slične probleme. Na konferenciji za novinare, građanstvu je objavio: „Davno smo došli pred zid, samo se još borimo da to shvatimo.“  Naime, državni dug toliko je golem, da su veći porezi i jači rezovi budžeta neizbježni. Samo, kako on to kaže, ljudi to još ne vide.

Prateći obje problematike, odmah mi je sinulo rješenje za prvi problem. Zid koji nitko ne vidi i ne shvaća da je tamo. Pa to se može primijeniti i na ploče. Prozirne ploče. Tamo su, ali ih nitko ne vidi. A ako ih ne vidi, ne može ih ni skinuti. Osim ako ne zna gdje su. A gdje su, to će biti strogo čuvana državna tajna. Kao što je bila i ova ministra financija. Jer, objavio nam  je da smo davno došli pred zid. Koliko davno? Kada točno? Sve postaje jako prozirno…