Gubici kroz prozore obično su deset i više puta veći od gubitaka kroz zidove, te iz toga proizlazi njihova uloga u energetskoj učinkovitosti.
Prozori i vanjska vrata su elementi vanjske ovojnice koji najčešće mijenjaju svoje stanje(poziciju) od stanja otvorenosti do stanja zatvorenosti i time značajno utječu na solarne gubitke i dobitke energije. Prozori istovremeno djeluju kao prijemnik energije koju propuštaju od sunca, a s druge strane, služe kao zaštita od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka.
Gubici kroz prozore obično su deset i više puta veći od gubitaka kroz zidove, te iz toga proizlazi njihova uloga u energetskoj učinkovitosti.
Tehnički propis zahtjeva koeficijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata maksimalno U=1,8 W/m2K. Kod starih zgrada koeficijenti prozora iznose 3-3,5-4 W/m2K, odnosno gubici prosječno iznose 250-320 kWh/m2godišnje.
Preporuka za gradnju suvremene energetski učinkovite zgrade je koristiti prozore s koeficijentom U<1,4 W/m2K.
U gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profil. Profil mora zadovoljiti dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranja i zatvaranje, te nizak koeficijent prolaska topline.
Kod stakla imamo sljedeće faktore koje utječu na nizak koeficijent prolaska topline: debljina i broj međuprostora (dvoslojna ili troslojna izo stakla), punjenje međuprostora (argon…), odabir stakala (low-e). Materijali od kojih se izrađuju okviri prozora i vrata su drvo, metal (čelik ili aluminij), te plastične mase (PVC ili stakloplastika).
Najveći potencijal u razvoju nude kombinacije materijala, upravo prije navedenih, koji se koriste na optimalan način.
