S prozora ureda imam divan pogled na Učku i Ćićariju. Po dobroj navici naših starih, svako jutro bacim pogled na vrh da bi znao kakvo nas vrijeme očekuje. Kažu, ako ima oblačić klobučić (šešir, za one koji još nisu naučili domaći, a trebali su), bit će kiše. No, dok ovo pišem, prekrivena je do polovice, a kad su se oblaci dignuli, ispod sebe su ostavili prekrasnu bjelinu. Velike pahulje padale su i do samoga mora. Djeca su bila radosna, a susjedu se dizala kosa na glavi, blago njemu! Mora u Gorski kotar, a baš mu se ne vozi po snijegu. Žena ga podsjeća kako mu nije bilo teško pred dvadeset godina, kad su ljubavali, k njoj par puta sedmično po najvećem snijegu dolaziti u Delnice, kad su zime stvarno bile zime. No prošla ga je ta volja, kao i neke druge. Ako je pao snijeg, znači da treba imati zimsku opremu. Više puta su se mijenjala pravila o tome što to ustvari znači. Nekad je i za putnička vozila trebala vrećica pijeska i lopata za snijeg, no danas, na nastupu zimskih uvjeta, bez obzira kakve gume imate, ako vozite prema krajevima gdje ima snijega, u bunkeru obavezno moraju biti lanci. Razlika je u tome što će vas Policija do pet centimetara snijega pustiti da nastavite vožnju, ako imate zimske gume i bez lanaca, a nakon toga lanci su obavezni za sve. Naši još ne traže sve gume zimske, nego je važno da to budu pogonske. U Sloveniji to ne prolazi. Ili sve ljetne ili sve zimske, ili globa i nazad. No i naši vas mogu globiti ako nemate zimske opreme i isključiti iz prometa. Jedan neodgovoran vozač koji se nije spremio za snijeg, može stvoriti probleme desecima onih što poštuju pravila i ponašaju se propisno. Tako zapne, a onda svi ostali, ako žele poći moraju gurati njegov auto van ceste, ako uopće ima mjesta. Što znači izlaziti iz zagrijanog automobila na vijavicu, ne treba posebno napominjati. Takvog vozača svi psuju, ali mu moraju pomoći, ako žele nastaviti vožnju. No ima i onih koji slučajno upadnu u problem (snijeg) iz jednostavnog razloga što su mislili da ga neće biti, a nazad se ne može. Ako im je cijeli život najteža stvar koju su imali u rukama olovka ili kemijska, takvi se u pravilu baš neće snaći, i nije sramota pitati nekoga iskusnijeg da pomogne oko montaže. No, najvažnije je da u bunkeru budu lanci za dimenzije guma koje su na vozilu, a ne neki "zbog pokazivanja Policiji". Nije rijedak slučaj da si ljudi posuđuju lance tek toliko da su na broju, ali njihove dimenzije nemaju veze s gumama na automobilu. Treba znati da postoji preko deset grupa lanaca za osobna i dostavna vozila i da svaka grupa pokriva bar pet dimenzija. To sve lijepo piše na kutiji, pa policajcu nije teško usporediti da li stvarno imate odgovarajuće ili ne. I bez obzira koliko ćete ih platiti i da li će vam ikad trebati, postaju vrijedni kao suho zlato onda kad ne možete dalje. Ako niste baš neki vozač, bolje vam je ne uputiti se u ona područja gdje bi moglo biti zimskih uvjeta, osim ako je to stvarno neophodno. Nekima je voziti po snijegu normalnija stvar, ali ako auto upotrebljavate samo ponekad, morate znati da takva vožnja ima svoja pravila i da to zahtjeva poseban oprez. Svi pokreti moraju biti maksimalno nježni i pažljivi. To vrijedi i za volan i za gas i za kočnice. Bilo koji nesmotreni pokret može vas izbaciti iz ceste ili ostaviti u snijegu bez mogućnosti da se sami izvučete. Kad krećete gas ne smije biti velik, treba ga pritisnuti tek da papučica malo potone. Iako kretnje možete regulirati i opuštanjem pedale kvačila, bez obzira na jačinu gasa, pogonski kotači će vrlo lako prokliziti, ako budete previše nervozni. Kad se to jednom dogodi, imate velik šanse ostati na samom mjestu do proljeća ako ste negdje na osami. Dakle, ako su se kotači počeli okretati oko sebe, a auto se ne pomiče s mjesta, situacija je ozbiljna. Pokušajte ubaciti u drugi stupanj prijenosa i na laganom gasu krenuti. Ne uspije li vam ni to, možete malo ispustiti zrak iz guma na pogonskim kotačima da bi imali čim veću površinu kontakta s podlogom. Vraćate li se iz zavičaja punog bunkera mesnih namirnica, jer već mislite na Uskrs, a vaš auto ima prednji pogon, prebacite sve naprijed, kako bi čim više opteretili prednji kraj. Zadnje što možete učiniti ako je netko s vama je da ga posjednete na prednji blatobran kako bi svojom težinom pritisnuo kotač prema podlozi. No pri tome valja biti naročito oprezan, da se ne dogodi da ste krenuli, a vaš pomagač je završio negdje niz cestu. I dok završavam članak, pitam se kakvo će biti vrijeme kad ga budete čitali, možda od snijega neće više biti ni "s", pa će po suncu biti malo bez veze čitati. Ali sjetite se više puta ponavljane izreke da "ni jednu zimu nije pojeo vuk, pa neće ni ovu", i da će snijega još sigurno biti.