„Sve mi uzmi, samo nemoj kruh!“ Parole vezane uz pšenicu i kruh obično se vezuju uz golu egzistenciju. I tradiciju. Volite li aromu svježe pečenog kruha naših baka? Hrana za život, zar ne? Iako su na našim područjima proizvodi od pšenice prisutni već nekoliko stotina godina, velika ekspanzija počela je tek u vrijeme masovne proizvodnje hrane, možda zadnjih pedesetak godina. Neki bez kruha ne mogu zamisliti niti jedan obrok. Dodatak mora biti, štogod da jeli. A koliko zdrav dodatak? Nažalost, pšenica koju danas jedemo znatno se izmijenila. Rekao bih da nema puno veze s nekadašnjom pšenicom. IZLOŽENOST INSEKTICIDIMA, FUNGICIDIMA I SLIČNIM KEMIKALIJAMA ZNATNO JE POVEĆANA. I još se povećava. A to je tek početak. Znate, iz pšenice se odstranjuje sve ono što ima iole nutritivnu vrijednost. KLICA, KAO VITAMINSKI NAJBOGATIJI DIO, UKLANJA SE ZBOG BRZOG KVARENJA, što bi inače moglo upropastiti brašno. Uz to, u bijelom brašnu nema posija. Ono što dobijete je bijedni ostatak pšeničnog zrna. Ostatak, koji vam zasigurno neće popraviti vitaminsko-mineralni status. Nekada je postupanje s pšeničnim brašnom podsjećalo na postupanje s vinom. Brašno je ostavljeno da „sazrije“, kako bi mu se popravila aroma. Aromatiziranje se provodi i danas, ali na ponešto drugačiji način. Skladištenje i vrijeme imaju svoju cijenu, tako da se za UBRZAVANJE SAZRIJEVANJA KORISTI NEKA OD KEMIKALIJA, NAJČEŠĆE KALIJEV BROMAT. Ono što inače traje mjesecima, tako se obavi za dva dana. Kako prirodna žućkasta boja pšeničnog brašna nije dovoljno komercijalno atraktivna, dodaje se izbjeljivač. Benzol peroksid je jedna od mogućnosti. Za toksičnu neutralizaciju izbjeljivača mora se upotrijebiti još jedna kemikalija, obično kalcijev karbonat. SVE ČEŠĆA JE I PRAKSA IZLAGANJA BRAŠNA RADIJACIJI, DA BI SE IZBJEGLA KONTAMINACIJA INSEKTIMA. Konzervans je zadnja karika, kako bi se rok upotrebe maksimalno produljio. REZULTAT JE „POBOLJŠAN“ I PROČIŠĆEN PROIZVOD, KOJI SE JAKO TEŠKO KVARI. Što je uopće ostalo od pšenice? Birajući blage riječi, na policama trgovina nalazimo nešto što bi mogli nazvati TRANSFORMIRANOM PŠENICOM. Kako je glavnina vitamina i minerala izgubljena tijekom mljevenja i dodatne obrade, proizvođači nastoje kompenzirati štetu umjetnim supstitutima. No, OVAKVO DODAVANJE UMJETNIH VITAMINA I MINERALA NEMA OSOBITU VRIJEDNOST, JER IH TIJELO TEŠKO ASIMILIRA. Stoga, svi proizvodi od industrijski prerađene pšenice, uključujući i paštu, ne kotiraju baš visoko kod stručnjaka za zdravu prehranu. Dijelom i zbog rastuće sumnje da frekventna upotreba doprinosi alergiji. Ne postoji definitivno znanstveno objašnjenje o uzrocima netolerancije na hranu. Međutim, nameću se dva osnovna faktora rizika. PRVI JE ČESTA UPOTREBA. Izgleda da prezasićenost pšenicom znači i slabiju djelotvornost probavnih encima. NEDOVOLJNO PROBAVLJENA HRANA IZAZIVA ZDRAVSTVENE PROBLEME. (Naravno, to ne znači da sve namirnice spadaju u istu kategoriju. Recimo, voće, koje se lako probavlja, ne stvara probleme s encimima, čak i pri čestoj upotrebi.) Drugi rizik već znate. Struktura današnje pšenice, prilično različita od nekadašnje, MOŽDA PREDSTAVLJA PREVELIKI ŠOK U PROCESU PROBAVE. Odnosno, kod nekih osoba proces adaptacije nije dovršen. Prehrana bez pšenice može dosta pomoći po mnogim pitanjima. Pogotovo kod osjetljivih osoba. Iako neki uočavaju poboljšanja već unutar nekoliko dana, smatra se da je 5 tjedana dovoljno za promjene na bolje kod većine. Pitate me o kakvim se promjenama radi? Prvenstveno mislim na probavne smetnje i nadimanje, ali i na regulaciju suvišnih kilograma. NEKI PRIMJEĆUJU ZAMJETAN POVRAT ENERGIJE. Da li još jedna sveta krava funkcionira poput parazita? Zar je i pšenica mjehur od sapunice?