Jedna prošlogodišnja vijest prošla je kod nas prilično nezapaženo, iako su je američki medicinski krugovi uzdizali u nebesa. A desilo se nešto gotovo nezamislivo. Naime, prema redovnom godišnjem izvještaju koji prati kretanje novih slučajeva i smrtnost od raka u zadnjih 25 godina, krivulja u zadnjih 6 godina napokon pokazuje drugačiji trend. I BROJ SLUČAJEVA I SMRTNOST SMANJUJU SE PO STOPI OD 1% GODIŠNJE. Da li to znači kraj beznađa? Ovakvo saznanje zaslužuje širi osvrt. Naprosto, sve djeluje suviše lijepo, da bi bilo istinito. Enormna sredstva troše se na istraživanja vezana za rak. Međutim, iako se samo u SAD potroši više od 3 milijarde dolara godišnje za te namjene, rezultati izostaju. OBOLJELIH I MRTVIH JE SVE VIŠE. Može se reći da smo (donedavno) bilo suočeni s geometrijskom progresijom. Prije 100 godina, jedna od 30 osoba obolijevala je od raka tijekom svog života. Prema analizi Američkog udruženja za rak, DANAS OBOLIJEVA POLOVICA MUŠKARACA I DVIJE OD PET ŽENA. Niti jedna epidemija ne može se mjeriti s time. Naravno, bili bi krajnje nerazumno povezivati stopu obolijevanja SAMO s dužim životom. Zašto bi rak i starost bili sinonomi? Uostalom, rak je u porastu kod svih starosnih grupa. Prije 70 godina, to je bio deseti uzrok smrti kod djece do 14 godina. DANAS JE DRUGI, odmah iza saobraćajnih i drugih nesreća. Obzirom na sav izneseni užas (ali i na svu nemoć, što medicina iskazuje na ovom području), svaki mali pomak proglašava se, u najmanju ruku, obečavajućim. Ja bih rekao da treba opravdati sve uložene milijarde (čitaj: promašaje). I privući nove milijarde, ZA USAVRŠAVANJE CITOSTATIKA I SLIČNIH PROMAŠENIH KONCEPATA. Iščitavanjem izvještaja, uočavaju se neke podvale za neupućene. ZAKAMUFLIRANE PODVALE. Dobro, UKUPAN MALI pad novooboljelih je činjenica na papiru. NEKI oblici raka doista se pojavljuju rjeđe. Recimo, rak pluća (29 % svih smrtnih slučajeva od raka otpada na rak pluća.) Zamka je u tome, što MANJE OBOLIJEVANJE NEMA NIKAKVE VEZE S MEDICINSKIM TRETMANIMA ILI S NAPRETKOM MEDICINSKE NAUKE. Odnosno, s uloženim sredstvima. Manji pomor isključivo je povezan s manjim brojem pušaća u ukupnoj populaciji. A o štetnosti pušenja zna se već desetljećima. To nas nisu naučili današnji znanstvenici. Što je još važnije, vrlo malo novca potrošeno je na uvjeravanja ovakve vrste. Uzgred, progres konvencionalne medicine u tretiranju raka pluća vrlo je mizeran. Petogodišnje preživljavanje poraslo je s 12 na 14 % tijekom zadnjih 20 godina. Nemojte pomisliti da je ovih 14 % sretnika medicina izliječila. ŽIVE MOŽDA KOJI MJESEC ILI KOJU GODINU IZNAD PETOGODIŠNJE CRTE. Bolest se skoro uvijek, uz konvencionalni tretman, završava fatalno. Malo prije ili malo kasnije. Kasnije umiranje obično znači i više patnji. Iako je rak pluća u opadanju (to čini lavovski dio unutar onih 1% godišnjeg pada), VEĆINA DRUGIH OBLIKA RAKA I DALJE RASTE. Tu mislim na rak dojke, jetre, štitnjače, jednjaka, tankog crijeva, kože. I neke druge lokacije. Rak dojke porastao je za 40 % u zadnjih 25 godina. Za utjehu, izvještaj navodi da je petogodišnje preživljavanje poraslo. Ali to je obična statistička opsjena. Uslijed sve većeg razmaha mamografije, slučajevi se otkrivaju, u prosjeku, dvije godine ranije. ALI, I U SLUČAJU TAKO RANE DIJAGNOZE, RAK RASTE VEĆ PUNIH 8 GODINA. Drugim riječima, žena kojoj je rak otkriven mamografijom, obično zbog toga ne živi ništa duže. (Metastaze su već vrlo izvjesne.) Odnosno, živi duže samo u odnosu na datum dijagnoze. I TO STATISTIKA BILJEŽI. Bolest ide svojim tokom, s mamografijom ili bez nje. Kako mamografija predstavlja ionizirajuće zračenje i preveliki mehanički pritisak, kod određenog broja zdravih žena to će stvoriti rak, A KOD NEKIH ĆE UBRZATI ŠIRENJE. Kako će budući izvještaji to registrirati ne znam, ali agonija novooboljelih uvijek će biti jednako loša.