Ljeto bez rajčica ne mogu ni zamisliti. Ali, tu mislim na PRAVE rajčice, a ne na neke genetske imitacije. Treba biti oprezan i izbirljiv. PRIMJEĆUJEM DA LJUDI GOTOVO OPSESIVNO TRAŽE TVRDE PLODOVE. Za salatu. Time možda nesvjesno riskiraju veliku mogućnost kupovine nekvalitetne i opasne robe. Genetski izmijenjene rajčice osobito su tvrde i takve ostaju barem 7 dana. Teško se kvare. A OKUS NIKAKAV. Dobar znak da nešto nije u redu. IDEALNA RAJČICA MORA BITI POTPUNO ZRELA, SASVIM MALO RAZMEKŠANA I NE BAŠ IDEALNOG IZGLEDA. Ali ima onu pravu aromu. Nastavak dozrijevanja u hladnjaku (umjesto u vrtu) nije preporučljiv. Trpit će nuticionistička vrijednost. Daleko najzanimljiviji koristan sastojak je likopen. Likopen je snažan antioksidans, zaslužan i za crvenu boju ploda. KAŽU DA U BILJNOM SVIJETU NEMA PUNO SASTOJAKA, KOJI SU EFIKASNIJI U BORBI PROTIV BOLESTI. Ovdje naročito mislim na potencijal za neutraliziranje slobodnih radikala. Da se podsjetimo, slobodni radikali su nestabilne molekule, koje se u većoj ili manjoj mjeri stvaraju svakodnevno, zbog različitih razloga. Najčešće su to stres, ultraljubičaste zrake, duhan i nepravilna prehrana. Naravno, i proces starenja ostavlja svoje posljedice. Prevelika koncentracija slobodnih radikala dovodi do brojnih poremećaja. OD AKNI DO RAKA. Likopen je 3 puta snažniji antioksidans od beta-karotena, a ČAK 10 PUTA JAČI OD VITAMINA E. No, ima još jedna bitna razlika. Mnogi osjetljiviji antioksidansi (recimo, beta-karoten ili vitamin C) uništavaju se kuhanjem, DOK ISTI POSTUPAK ČINI LIKOPEN IZ RAJČICA LAKŠIM ZA ABSORPCIJU KOD ČOVJEKA. Čak izgleda da je duže kuhanje bolje od kraćeg. (Kako je likopen topiv u mastima, kuhanje ili serviranje s MALO ulja također je vrlo značajno.) Ovo je stvarno izuzetak, ali istraživanja potvrđuju da OSOBE KOJE JEDU TOPLINSKI OBRAĐENE RAJČICE, IMAJU VIŠE LIKOPENA U KRVI OD ONIH KOJI JEDU SIROVE. Na značaj likopena prvi put je ukazala činjenica da Talijani znatno rjeđe obolijevaju od raka prostate nego ostali. Kasnije se to povezalo s potrošnjom rajčice, koja je na apeninskom poluotoku vrlo velika. Mljac, salsa! Istraživači s Harvarda su dokazali da LIKOPEN SMANJUJE POJAVNOST RAKA PROSTATE DO 40%. Kod dijagnosticiranih slučajeva raka prostate, likopen značajno smanjuje DNA-štetu na stanicama prostate i bijelim krvnim stanicama. Zaštitna uloga ne završava na prostati. Svakodnevno korištenje rajčica SMANJUJE RIZIK OD RAKA DOJKE, PLUĆA I NEKIH DRUGIH. Bivši pušači tako smanjuju pobolijevanje tijekom procesa «čišćenja», a napadi kod astmatičara se prorjeđuju. Ohrabruje i činjenica da likopen snižava vrijednosti lošeg, LDL kolesterola. No, moram se osvrnuti i na neka drugačija mišljenja. Makrobiotičari ne koriste rajčice, jer drže da su otrovne. Pogotovo sjemenke i dio oko peteljke. Spremno će vam reći da je PRAVA SREĆA ŠTO SE VISOKOOTROVNE SJEMENKE IZLUČUJU NEPROBAVLJENE. (Toksičnost zelenog dijela oko peteljke uopće nije upitna, pa ga svakako valja odstraniti.) Sličnu toksičnost pripisuju i drugim biljkama «noćnih sjena», a to su paprika, krumpir i patlidžan. Zna se da sokovi ovih biljaka djeluju na neko posuđe, koje sadrži olovo, ISPIRUĆI GA U HRANU. Još ozbiljniji problem može nastati kod bolesnika od reumatskog artritisa. Postoje određena mišljenja da prestanak korištenja biljki iz porodice «noćnih sjena» DJELUJE U SMISLU ZNATNOG UBLAŽAVANJA ARTRITIČKIH SIMPTOMA. No, definitivna veza nije nikada utvrđena. Svaki reumatičar može lako utvrditi koliko je sam ugrožen od strane rajčice i srodnog povrća. Promatrajte što će se desiti nakon prestanka korištenja od mjesec-dva. Eh, rajčice! Uvijek sa čežnjom promatram male vrtove pune crvenih plodova. Tu su rajčice vjerovatno najbolje. Zasigurno i najljekovitije. Slijedeći put: Ljetna rapsodija