O voću se nekada govorilo kao o rajskim plodovima. To je, otprilike, ovako: Jednom davno postojalo je voće. I svi su znali da je to voće. I svima je bilo ukusno. I nije ga trebalo ni kuhati, ni gnječiti, ni cijediti mu dušu. Sve je mirisalo i sve je bilo kao u raju. No, dobro, ni danas nije sve tako crno. Asortiman je puno veći nego nekada, a količine (skoro) neograničene. Ograničenja su sporadična… debljina novčanika i umješnost vrludanja šumama i livadama u potrazi za slatkim zalogajima. Što kažete, da li bi se moglo živjeti samo od voća? Nije nepoznato, ali nije ni za preporučiti. U najmanju ruku, MORALI BI SE POMIRITI S RAPIDNIM PROPADANJEM ZUBIJU. Možda bi još ponešto zaškripalo… ali spustimo se u normalnije vode. Dakle, 2-3 voćna obroka dnevno valjalo bi preporučiti za sve relativno zdrave osobe. MISLIM NA SAMOSTALNE VOĆNE OBROKE, A NE NA ZASLADU NAKON OBILNOG RUČKA ILI VEČERE. Voćni privjesak poslije punog i kaloričnog tanjura sasvim je kontraproduktivan, a možda i štetan. (Voćno vrenje na pun želudac izaziva neželjena djelovanja.) Nego, mislio sam reći ponešto o sokovima. Čista voda mnogima baš ne paše, pa se groze i na samu pomisao da bi popili koju čašu. Ma, i klor pogoršava okus, ali budite sigurni da ni PRAVA IZVORSKA VODA NE BI BILA PUNO MANJE OMRAŽENA. Je li, koliko čaša vode ste popili ovoga tjedna? Teško pitanje, zar ne? (Slutim da su mnogi odgovori oko nule.) Piti se mora, bez vode nećete dugo živjeti. Isušili bi se poput pršuta na vjetru! Ne želite li prijeći u alkoholna područja, voćni sokovi su (skoro) jedino prihvatljivo rješenje. Dio prirode u vašoj čaši, kako glasi jedna reklamna poruka. Naravno, sadržaj čaše može biti bitno različit. Krenut ćemo od najboljeg, a to je svakako cjelovito voće iz našeg kraja. Najbolji voćni sok popit ćete ako pojedete jabuku, šljivu, krušku ili neko drugo omiljeno voće. DOBIT ĆETE IDEALNU, NEPRERAĐENU I NEPATVORENU KOMBINACIJU SVIH KORISNIH SASTOJAKA. I utažit ćete žeđ. Neprskano voće teško nalazi put do trgovina, ali neka seoska domaćinstva još izbjegavaju otrovne sastojke, pogotovo ako voće nije namijenjeno prodaji. Nailazio sam već na očito zapuštena stabla jabuka, s najslasnijim plodovima koje se može zamisliti. (Odstranjivanje crva je mukotrpno. Ali zaboga, hoćete pravo voće, zar ne?) Ako su vam zubi slabi, izvrtite sve u mikseru ili napravite sok u kućnoj radinosti. Tzv. "laboratorijsko voće" preplavilo je naše tržnice, a nije ni približno toliko kvalitetno. Kombinirano tko zna kakvim metodama i tretirano tko zna čime. Lako ćete ga prepoznati, djeluje kao da je klonirano. Guljenje ovakvih plodova je preporučljivo i korisno za zdravlje, JER ĆETE TAKO MANJE OTROVA PROPUSTITI KROZ JEDNJAK. Sada ćemo preseliti u industrijske pogone. Negazirani sokovi prodaju se u 2 varijante: juice (100%-tni) ili nektar. U onom 100%-tnom trebao bi biti samo čisti iscijeđeni sok. Bez šećera i ikakvih drugih dodataka. Šećera nema, ali nije baš sve onako kako očekujete. Recimo, znam da se narančin sok radi od dehidriranih ploča, kojima se naknadno dodaje voda. Što se nalazi u tim pločama ne znam, ali GOVORE DA JE TU SAMLJEVENA I ISUŠENA CIJELA NARANČA. Razlika u okusu u odnosu na svježe iscijeđenu naranču nije mala. (U Sloveniji jedan privatnik radi stvarno čisti cijeđeni sok. Jako dobro, ali i papreno skupo.) Uz to, sok prolazi pasterizaciju, koja uništava glavninu vrijednih sastojaka. Kvaliteta i tretiranost samih plodova je upitna, ali juice (100%-tni) je ipak najbolje što od uobičajnih tržišnih sokova možete dobiti. Pod nazivom nektar krije se mješavina, u kojoj OTPRILIKE 50% ČINI DODANA ZAŠEĆERENA VODA. Cijena ovakvih sokova je obično samo malo niža od 100%-tnih, pa se naprosto ne isplate. Bolja varijanta je da juice razrijedite vodom (1:1), pa ako baš morate, dodajte i šećer. Dobit ćete nektar, samo jeftinije. Gazirana pića od "voćne baze" najbolje je sasvim zaboraviti. Zubi ostavljeni u Coca-Coli nisu dočekali jutro. Istopili su se. NEKA OD OVIH PIĆA UZROKUJU RASPADANJE ORGANA KOD LABORATORIJSKIH ŽIVOTINJA, a na nekim gaziranim pićima i sirupima (bez šećera, ali s umjetnim sladilima) stidljivo stoje ograničenja dnevnog unosa. KOJE POSLJEDICE PRIJETE NE PIŠE, A NEĆE NIKADA NI PISATI. Kad vam se brojne kemikalije (pod okriljem voćne baze) budu pretakale po crijevima, razmišljajte, recimo, koliko ortofosforna kiselina doprinosi zdravlju, a koliko bolesti. Slijedeći put: Meksički milenijski san