Vrlo česte su ugrizne rane, koje nastaju u međusobnim okršajima pasa . Ugrizne rane uglavnom su praćene jakim nagnječenjem tkiva i vrlo su sklone infekciji.
Upravo u ovo doba godine krećemo u duže šetnje sa našim psima, na planine i u šume. Zbog toga se upravo sada češće srećemo i sa raznim ranama te povredama nastalim upravo u šetnjama.
Kod lovačkih pasa te drugih pasa koji mnogo vremena provode u šetnji šumom, srećemo se sa ubodnim ranama te ogrebotinama. Ponekad vidimo zaista ružne rane koje lovačkim psima nanese divljač, posebno vepar. Takve rane mogu biti locirane na ekstremitetima ili pak na trupu.
Ovisno o lokalizaciji rane ona će manje ili više krvariti, no u većini slučajeva lakše je obraditi ranu na ekstremitetu nego onu na trupu. Rane nanesene od strane divljači mogu biti vrlo opsežne. Kod onih lociranih na trupu nerijetko su prisutna i oštećenja unutarnjih organa te rupture kompletne stijenke abdomena ili toraxa. Na žalost, nismo uvijek u mogućnosti spasiti jako povrijeđenog psa, no svakako veliku ulogu u prognozi igra i vrijeme koje je proteklo od nastanka povrede. Svakako je potrebno uputiti lovce da veterinarsku pomoć za ranjenog psa potraže isti dan, iako se obično radi o neradnom danu.
Posjekotine šape koje su uglavnom locirane ili na jastučiću ili nešto više na nozi i obično obilno krvare, također nisu rijetkost kod lovačkih pasa, a često ih vidimo i kod onih pasa koji šetaju gradskim parkovima u kojima je nažalost, mnogo smeća i stakla. Takva povreda može nastati i prilikom šetnje po plažama, posebno ako nisu održavane nakon zimskog perioda, pa su pune smeća koje su nanijeli valovi.
Vrlo česte su ugrizne rane, koje nastaju u međusobnim okršajima pasa. Ugrizne rane uglavnom su praćene jakim nagnječenjem tkiva i vrlo su sklone infekciji. Ukoliko krvarenje nije obilno, takvu ranu prvo mehanički očistimo kako bi isprali što više nečistoće iz rane.
Nakon toga pristupimo pregledu rane. Ponekad su iznenađujuće duboke te se sastoje od nekoliko odvojenih kanala. Zato ranu sondiramo tupom sondom kako bismo točno vidjeli do kuda seže oštećenje tkiva. Zatim odstranimo tkivo koje je previše oštećeno kako bi rubovi rane bili koliko toliko zdravi.
Šivanje rane nije uvijek najbolja metoda liječenja. Ukoliko je rana vrlo prljava, ukoliko je duboka i stvara tzv. "džepove" pustiti ćemo da zaraste bez šivanja, ranu ćemo redovito ispirati te tretirati kako bi stimulirali rast novog tkiva. Kod ubodnih rana koje ne krvare obavezna je aplikacija antitoksina tetanusa. Neke pasmine posebno su osjetljive na ovu bolest (američki staford terier, pit bulovi).
Ugrizna rana obično je duboka i inficirana, iako na prvi pogled na koži uočimo samo malu rupicu u promjeru od pola do jednog centimentra. Ponekad su ugrizne rane veće i tada govorimo o reznim ranama jer se radi o posjekotini na koži koja je nastala od zuba druge životinje. Naizgled male ugrizne rane mogu bilo vrlo opasne jer ih vlasnici ponekad ne primjete već veterinarsku pomoć zatraže tek za nekoliko dana kada tkivo oko rane počinje oticati, pas postaje bezvoljan, dolazi do povišenja tjelesne temperature. Radi se o infekciji kojoj je žarište na mjestu ugrizne rane iako je na koži vidljiva samo mala krastica. Prilikom ugriza dolazi do jakog nagnječenja dubljih tkiva kao što su potkožno tkivo pa i mišići. Koža je elastična pa ostane sačuvana.
