Vježbanje samo apsolutne snage, može biti zgodno za povećanje mišićne mase, ali i opasno za zglobove.


Kako to da ja sada izgledam isto kao i prije tri mjeseca kada sam počeo vježbati u teretani, a sada mogu raditi sa mnogo ve­ćim težinama nego na po­čet­ku? Kako to da se mišićna masa nije vidno povećala, a snaga jest?

Problem je prije svega u tome što mi obično koristimo samo mali dio fizičkih moguć­nosti našeg tijela. Razlikujemo se po fizičkoj građi. I dok je net­ko skloniji debljanju, drugi su mršavi bez obzira na količinu hrane koju unesu u sebe. Isto tako neki su ljudi skloniji većoj mišićnoj masi i kada ne treniraju, dok drugi i kada to žele, teš­ko povećavaju volumen svojih mišića. No, isto je tako činjenica da je količina mišićne mase dje­lomično i genetski uvjetovana. Tako i kada se krećemo vrlo malo, zadržavamo onaj minimum mišića koji su nam pot­rebni za osnovno kretanje. No ta količina mišića može mnogo više. Ako krenemo sa vježba­njem, u početku sama mišićna masa, odnosno veličina mišića neće rasti. Tijelo tek treba iskoristi postojeće rezerve u njima. Tako na početku vježbanja prvo raste snaga, a tek nakon nekog vremena i samo onda kada je trening tako koncipiran i masa. Osim toga, sam mišić ima i druge kvalitete osim same sna­ge i veličine. Dakle, osim apsolutne snage (koliko najviše kilograma možete podići s poda), tu je i repetitivna snaga (koliko pu­ta malo kilograma možete podići s poda), pa izdržljivost (koliko dugo možete hodati, tr­čati, voziti biciklu, plivati i sl.), te brzina reakcije (koliko su br­zi refleksi koji zatežu mišić u stresnim situacijama i na taj na­čin štite od ozljede). Sve te kva­litete zajedno čine sam mi­šićni sustav funkcionalnim.

Vježbanje samo apsolutne snage, može biti zgodno za po­većanje mišićne mase, ali i opa­sno za zglobove. Nastojanje za isključivo repetitivnom sna­gom ili izdržljivošću, neće nuž­no stabilizirati i učvrstiti sustave poput kralježnice, a i vi­zualni efekti će izostati. Osim toga kod tako izoliranog vjež­ba­nja česti su sindromi prenaprezanja (poput skakačkog koljena, teniskog lakta ili odbojkaškog ramena). Vježbanje is­ključivo brzine reakcije, zajedno sa balansom i nije moguće, već je održivo samo kod kompleksno ustrojenog treninga ili programa vježbanja. Ako se ra­di o treningu čiji je jedini cilj postići bolju estetiku samog ti­jela, onda su zahtjevi za pra­vil­nim vježbanjem tek toliki da se spriječi nepotrebno ozljeđi­va­nje. No, u koliko je riječ o lije­čenju, tada nebalansirano i loše vođeno vježbanje ne samo da neće dovesti do poboljšanja sta­nja, već postojeće bolove i nedo­statke može i povećati. Upravo je balans konačni cilj svakog li­je­čenja, pa tako i ovo­ga, što kon­kretno znači dovo­đenje svih mi­šićnih funkcija u optimum.