Debljina (gojaznost; povećana tjelesna težina; lat obesitas) jedna je od najčešćih bolesti moderne civilizacije i smatra se kako 10 do 25% odrasle populacije u Evropi, a čak jedna tećina u SAD-u pati od gojaznosti. Definicija gojaznosti nije jednostavna obzirom da se struktura tijela i koštano-mišićne građe značajno razlikuje između pojedinaca. Općenito je mišljenje da je umjereno debeo čovjek težak do 20% iznad idealne tjelesne težine, značajno debeo između 20% i 40% dok su izrazito gojazni pojedici teški i više od 40% od optimalne tjelesne težine. Iako postoji više specifičnih medicinskih formula za izračunavanje idealne tjelesne težine u običnom životu koristi se jednostavni prijedlog Američkog udruženja za prehranu koji glasi da optimalna tjelesna težina odraslog čovjeka iznosi razliku između njegove visine i broja (koeficijenta) 102, a prihvaćaju se odstupanja od 6 kg u oba smjera. Dakle, idealna tjelesna težina čovjeka visokog 180 cm kreće se između 72 i 84 kg (180 - 102 = 78). U cilju smanjenja težine preporućaju se različite hipokalorijske, redukcijske dijete. U osnovi je redukcijske dijete smanjiti unos kalorija. Dnevna kalorijska vrijednost ne bi smjela prelaziti 20 kcal/kg idealne tjelesne težine, dakle, za čovjeka visokog 180 cm dnevna kalorijska vrijednost iznosi oko 1560 kcal (78 x 20 = 1560). Redukcija kalorija sprovodi se prvenstveno kroz redukciju unosa saturiranih ili polinesaturiranih ("složenih") masnih kiselina i kolesterola, a preporuća se povećati unos mononesaturiranih ("jednostavnih") masnih kiselina. Unos kalorija porijeklom od masti morao bi iznositi manje od 35% od ukupnog unosa kalorija, bjelančevina oko 15% do 20% dok bi ostatak potrebnih kalorija trebalo biti porijeklom od ugljikohidrata. Dakle, potrebna je znatna redukcija mesnih obroka (na jedan do dva tjedno),a svinjetinu i govedinu trebalo bi zamjeniti s ribom ili mladom peradi. Povrće i voće predstavljaju najvažnije grupe namirnica i smatra se da bi povrće trebalo biti zastupljeno u praktički svim obrocima, a voće u najmanje dva obroka dnevno. Posebno se preporuća vlaknasto povrće (mahunarke) i žitarice. Šećer, i to posebno u njegovom najednostavnijem obliku (kuhinjski šećer, čokolade i sl.), treba izbjegavati jednako kao i kuhinjsku sol.