Regulatori stabiliziraju financijska tržišta

Američki SEC, odnosno Komisija za vrijednosne papire zaustavila je prošli tjedan mogućnost  short selling-a oko 800 dionica financijskih kompanija u sklopu koordinirane akcije kojoj je cilj jačanje povjerenja ulagača u financijska tržišta.
Očekuje se kako će zabrana trgovanja tim dionicama potrajati 10-ak dana, ali moguće je da se produlji i na 30 dana. Ovako nešto se inače nikad ranije nije dogodilo  na američkom tržištu.
Zabrana trgovanja trebala bi naime ponovno uspostaviti tržišnu ravnotežu, a dio je zajedničkih napora svih regulatora američkog financijskog tržišta.
Da pojasnimo malo o čemu je uopće riječ... Dakle, short selling je prodaja onih dionica koje investitor nema u trenutku prodaje. U praksi to znači da se u trenutku transakcije događa sljedeće: investitor A smatra kako će cijena dionice neke kompanije X padati... on može čekati pad cijene i kupiti dionice te opet čekati kako bi na budućem porastu cijene tih dionica ostvario zaradu. Međutim, može si skratiti čekanje na pad pa ponovni porast cijene na način da proda dionice koje nema i kad im cijena padne kupi ih jeftinije od cijene po kojoj je prodao, te namiri svoju obvezu isporuke dionice iz prodajne transakcije, a razliku novca zadrži za sebe. Na primjer, zamislimo da naš investitor A prodaje dionice kompanije X investitoru B po cijeni od 100 kn po dionici u transakciji velikoj 10.000 dionica ili ukupne vrijednosti milijun kuna. Investitor A smatra kako će cijena dionica X  padati pa ulazi u tzv. kratku poziciju i prodaje 10.000 komada dionica X koje uopće niti nema po cijeni od 100 kn.
Ako pođemo od pretpostavke da je  investitor A bio u pravu i da će cijena dionica X padati... Recimo da je pala do pred kraj tog dana na 93 kune po dionici. Investitor A je npr. ujutro prodao po cijeni od 100 kuna i ima obvezu isporučiti 10.000 dionica kompanije X i za to dobiti 100 kuna za dionicu dakle ukupno milijun kuna.  Pred kraj dana, budući da je cijena pala na 93 kune za dionicu, on kupuje svojih 10.000 komada dionica kompanije X za 930.000 kuna i isporučuje ih kupcu, investitoru B, kojem je ujutro prodao po 100 kuna. Kako je kupio za 930.000 kuna nešto što je ranije već prodao za milijun kuna i sad samo mora nabaviti prodanu količinu od 10.000 komada, kupujući ih po 93 kune tj. za ukupno 930.000 kuna, investitor A ostvaruje zaradu od 70.000 kuna ili prinos od oko 7.5%. Ova strategija ulaganja se zove short selling jer investitor ulazi u short poziciju tj. u trenutku prodaje je „kratak“ za iznos prodanih dionica i mora ih kupiti jeftinije kako bi namirio transakciju jer u suprotnom ne zarađuje, dapače može i izgubiti ako cijena dionica poraste i do vremena do kad mora namiriti transakciju ne kupi i isporuči dionice.
Zabranom short sellinga regulator ustvari hladi one koji stalnim prodajama u nadi da će tržište još padati samo sve više ruše cijene dionica. To u normalnim okolnostima nije opasno, međutim u ovakvim izvanrednim situacijama kakva je sadašnja kriza nastala u američkom investicijskom bankarstvu, lavina rušenja cijena se izmakla kontroli i regulator je odlučio privremeno obustaviti takve prodaje kako bi ohladio tržište. U kombinaciji sa financijskim injekcijama i drugim mjerama, izgleda da se barem zasada, stanje malo normaliziralo, a povjerenje ulagača barem donekle povratilo u financijski sustav.