Repuh ili lopuh, Petasites hybridus, je biljka koju ćete lako zapaziti šetajući uz Rječinu koja izvire u zaleđu Rijeke. Ima izrazito velike listove koji rastu na samoj obali, a biljka nerijetko ulazi svojim staništem u same rubove vodnog toka. Među ljubiteljima prirode poznata je kao biljka od koje se rade veliki šeširi koji spašavaju glavu od žarkog sunca u trenucima kada smo zaboravili ponijeti u šetnju šešir ili kakvo drugo pokrivalo za glavu.

Iako se repuh u prošlosti često koristio za oralnu upotrebu, danas je ovakva primjena napuštena. Repuh se više ne koristi oralno zbog saznanja da obiluje pirolizidinskim alkaloidima koji su hepatotoksični, što će reći otrovni za jetru. Do prije 50-80 godina, kada su se ljudi zdravije hranili i u svoju svakodnevnu prehranu unosili mnoštvo punovrijednih namirnica i biljaka koje su hranile i štitile jetru, konzumiranje manjih doza biljaka koje sadrže ovakve alkaloide bilo je manje opasno. Danas, iako se u knjigama tradicionalne upotrebe ljekovitih biljaka navode ovakve mješavine, nećemo ih koristiti. Mi jednostavno nismo sazdani od onih istih materijala od kakvih su bili sazdani naši stari. Sjetite se samo koliko su karcinomi postali uobičajeni, a prije 50–80 godina bili su rijetkost.



No, to ne znači da repuh nećemo uopće koristiti. Nedavno sam baš šetala obalom Rječine prema izvoru i ponukana mnoštvom repuha odlučila da bi ipak trebalo o njemu napisati koje slovo. Iako se korijenje (kao i svi podzemni dijelovi svih biljaka) vade u rano proljeće i kasno ljeto, možda je baš sada, kada repuh ima svoje karakteristične velike listove vrijeme da ga najlakše upoznaju oni kojima je još nepoznanica, a onda na jesen, na istom staništu potraže njegov podanak. Dermalna upotreba podanka repuha neće unijeti u tijelo nepoželjne alkaloide, a utjecat će itekako na ublažavanje raznih bolova. U prvom redu to se odnosi na reumatske bolove, bolove od čestih grčeva koji prate razne bolesti, išijas i slične bolove.

Dakle, podanak (podzemni dio biljke koji tvori korijenski sustav biljke) ćemo iskopati, očistiti i sitno isjeckati. Njime ćemo napuniti tri četvrtine staklenke i do vrha naliti jaku domaću rakiju. Staklenku ćemo zatvoriti, na nju staviti naljepnicu na koju ćemo napisati ime biljke i datum, i staviti ju na neko toplo mjesto. Staklenku ćemo svaki dan u više navrata protresti i nakon tri do četiri tjedna procijediti. Komadiće biljke ćemo baciti, a dobivenu tekućinu, tinkturu repuha, spremiti u tamne bočice koje ćemo opet obilježiti s naljepnicama. Ovime je tinktura spremna za upotrebu i onda samo treba čekati priliku da isprobamo njenu djelotvornost