Reumatoidni artritis kronična je upalna bolest vezivnog tkiva, nepoznatog uzroka, koja najjače pogađa lokomotorni sustav, najčešće počinje u 4. ili 5. desetljeću života. i češći je u žena . Bolest se u najvećem broju slučajeva razvija sporo, ali progresivno. Nakon početne nespecifične faze koja se očituje u općem lošem stanju,malaksalosti i slabom apetitu jav-ljaju se prvi karakteristični, prepoznatljivi zna-kovi bolesti. Jedan od takvih znakova je jutarnja zakočenost u zglobovima, što bolesnik najizravnije doživljava na zglobovima prstiju šake. Kada se zglobovi uspiju razgibati bole-snik ne osjeća veće probleme sve do slijede-ćeg jutra kada će se opet ponoviti ukočenost u zglobovima. Kako odmiče vrije-me tako su jutarnje zakočenosti sve teže i dugotrajnije. Ubrzo nakon jutarnjih zakočenosti javlja se i bol koja je u početku prisutna samo periodi-čki, ili kod nekih kretnji u zglobu, dok kasnije postaje trajno prisutna.Zglobovi vremenom postaju otečeni. Nakon malih zglobova bolest se može širiti i na veće zglobove; na koljeno, laktove i ramena.Kronične upale malih zglobova na šaci imaju za posljedicu deformaciju šake u smislu skretanja prstiju u ulnarnu stranu, dok čitava šaka može zbog degeneracije u ručnom zglobu biti skrenuta radijalno.Osim na zglobovima, promjene se mogu javiti i na drugim organima i organskim sustavima. (koža, srce, pluća..) Dijagnoza i liječenje Svaka dijagnoza počinje od anamneze, odnosno od razgovora s bolesnikom. Treba svakako tražiti podatak o jutarnjoj zakočenosti. Fizikalna pretraga uglavnom je orijentirana na pregled zglobova, postojanja deformacija, ispada u funkciji i postojanju derformiteta. Važno mjesto u dijagnosticiranju reuma-toidnog artritisa imaju laboratorijske pretrage kojima se prate testovi aktivnosti upale (sedimentacija, C reaktivni protein i sl),hematološke pretrage, te imunološki testovi. Traži se prisutnost reumatoidnog faktora u serumu. To se izvodi tzv. Waaler-Roseovim testom. Ipak, treba napomenut da nalaz reumatoidnog faktora u serumu nema apsolutno sigurno dijagnostičko značenje, jer se on može naći u i sklopu nekih drugih bolesti. Stoga laboratorijske nalaze, što je pravilo u medicini, treba sagledati u kontekstu ukupnog nalaza i dojma o simptomima bolesti, ali i u kontekstu općeg stanja bolesnika. Kao i kod mnogih drugih bolesti kod kojih nije prepoznat ili otkriven temeljni uzrok bolesti, i kod reumatoidnog artritisa nema specifične uzročne terapije. Stoga je liječenje usmjereno na simptomatsko ublažavane tijeka bolesti. Tu se prije svega misli na ublažavanje boli, smirivanje upalnog procesa i održavanje funkcio-nalnosti lokomotornog sustava posebno zglo-bova.