Ako poduzetnici predaju prijavu poreza na dobit prije nego što revizori potvrde iznose u financijskim izvještajima, moguće je da će naknadno morati izmijeniti godišnje financijske izvještaje i prijavu poreza na dobit kako bi dobili čisto revizorsko mišljenje
Kako smo već ranije pisali, sukladno izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit koje su na snazi od 1. ožujka ove godine, trgovačka društva u Hrvatskoj, prilikom izrade godišnje prijave poreza na dobit za 2012. godinu, mogu iskoristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit uz obvezu provođenja revizije financijskih izvještaja za 2012. godinu.
Kako se bliži 30. travnja 2013. godine, odnosno krajnji rok za podnošenje godišnje prijave poreza na dobit za 2012. godinu, u praksi se pojavilo dosta nedoumica vezano uz provođenje revizije financijskih izvještaja za potrebe reinvestiranja dobiti te ćemo u nastavku pokušati odgovoriti na neka od čestih pitanja o ovoj trenutno aktualnoj temi.
Prije svega, važno je naglasiti da društva koja u skladu sa Zakonom o reviziji nisu obveznici godišnje revizije financijskih izvještaja trebaju provesti ne samo reviziju povećanja temeljnog kapitala društva ulaganjem rezervi iz dobitka, već i cjelokupnu reviziju financijskih izvještaja za 2012. godinu koja, zbog određenih okolnosti, može biti vrlo složen postupak.
Naime, ukoliko izvještaji prethodnih godina nisu bili revidirani, revizorske procedure uključuju i testiranje početnih stanja, a svakako vrijedi napomenuti da, ukoliko društvo ima materijalno značajne zalihe, a imenovani revizor nije prisustvovao popisu zaliha na dan 31. prosinca 2012., revizor treba provesti fizičko brojanje zaliha na alternativni datum i obaviti revizijske postupke za transakcije koje su se dogodile između ta dva datuma. Ako to nije moguće učiniti, revizor je dužan izdati modificirano mišljenje, što u konačnici rezultira gubitkom prava na poreznu olakšicu kod reinvestiranja dobitka. Budući da su poduzetnici o reinvestiranju dobiti počeli razmišljati tek u prvim mjesecima 2013. godine, kada su i počeli imenovati revizore, prethodno opisana situacija vezana je uz popis zaliha, u praksi vrlo čest slučaj kod društava koja nisu zakonski obveznici revizije.
Isto tako, važno je napomenuti da je čisto revizorsko mišljenje preduvjet za povećanje temeljnog kapitala, što u konačnici, s obzirom na rokove za predaju godišnje prijave za porez na dobit i reviziju financijskih izvještaja te povećanja temeljnog kapitala, može rezultirati naknadnim izmjenama već predanih financijskih izvještaja. Naime, u slučaju da poduzetnici predaju prijavu poreza na dobit prije nego što revizori potvrde iznose u financijskim izvještajima, postoji mogućnost da će naknadno, ukoliko revizori utvrde postojanje materijalnih pogrešaka ili neusklađenosti sa standardima financijskog izvještavanja, morati izmijeniti godišnje financijske izvještaje te prijavu poreza na dobit kako bi dobili čisto revizorsko mišljenje.
