Jezikoslovci će se naježiti na ovu riječ, jer se pravilno kaže rezervoar ili spremnik goriva, ali opet dođe na isto. Mnogo je nepravilnih riječi ili tuđica u mehaničarskom žargonu opstalo i teško će se promijeniti. Tako još uvijek postoji šrafciger, kacavida, frtajler, radapciger itd. Jedino što se skoro potpuno izgubilo je manča ili tringelt, što bi značilo napojnica ili novac koji se ponekad stavio u džep mehaničara nakon obavljena posla. Danas većina ljudi jedva skupi novac za ulje i filter, a mehaničare neka "napaja", netko drugi. Plate račun na blagajni i gas! Eto nam još jednog koraka prema Europi. Tamo već odavno ne znaju za dodatna plaćanja, a radnici su dovoljno plaćeni da im manče nisu ni potrebne. Vratimo se naslovu! Ništa se ne sprema što se jednom neće potrošiti. Danas su još u upotrebi klasični rezervari, zapremnine od trideset do šezdeset litara. Kako stvari stoje za par desetljeća već će se nalaziti u tehničkim muzejima, a naši praunuci će se čuditi i smijati tim glomaznim posudama. U ono vrijeme, ili će se potrošnja toliko smanjiti da će biti dovoljan rezervarčić od pet litara ili će automobile pokretati neka druga energija ili Sunce, pa će umjesto krova na autu biti solarne ćelije koje će skupljati energiju za sutrašnji dan. Ovo ljetno vrijeme dobra je prilika da se nešto kaže o rezervaru benzina. Njegova zaptivenost mora biti stopostotna, jer je dosta jedan bačeni opušak u blizini isticanja benzina da vaš auto ode u povijest. Možda je i rezervar bio ispravan, ali ste ga vi, od straha da će INA opet dignuti cijene, napunili do vrha i još parkirali tako da je ona strana gdje je čep, nagnuta. To se ne smije raditi. Sve se na toplini širi, pa tako i benzin. On tada probija na spoju čepa ili ulivne cijevi, počne curiti na cestu i eto katastrofe. Također, ako je vaš auto starije proizvodnje, a već je karijes napao rezervar izvana ili iznutra, to može biti točkica na "i" da on probije. Današnji rezervari su zbog težine i otpornosti na koroziju izrađeni od plastičnih masa, ali je još uvijek velika većina od čeličnog lima. Oni su tvornički zaštićeni protiv kodiranja, no kako ništa nije vječno, naročito ako u gorivu ima vode, ne treba se čuditi ako prilikom servisa vaš mehaničar konstatira da bi trebalo zamijeniti rezervar ili ga popraviti. Naročito su na udaru Renaultove "četvorke". Njihovi spremnici su jedna od slabijih točaka inače pouzdanog vozila. Znajući koja klasa vozi takve automobile, a da su rezervari skupi, često se pristupa popravku. Početno puštanje je kroz jednu rupicu, no kako se čisti površina prije lemljena, rupica ima sve više, pa je jedini izlaz na cijelu donju površinu rezervara zalemiti bakrenu ploču i problem je zauvijek riješen. Takav popravak treba prepustiti profesionalcima, a rezervar se prije treba demontirati. Popravak varenjem vrlo je riskantan, i ne smije se vršiti ako spremnik nije napunjen vodom, inače zbog zaostalih plinova obavezno dolazi do eksplozije. Vjerojatno ste već čuli onaj vic kad se padobrancu nije otvorio padobran i vidi da mu netko sa Zemlje dolazi u susret, "Jeste li vi iz servisa za padobrane? Ne, ja sam vario rezervar". Iako je voda osnovno pravilo, nije se jednom dogodilo da netko nastrada. Stoga ako ga sami demontirate i odnesete na popravak varenjem, ne častite majstora prije rada ničim osim kavom! Da bi izbjegli sve ovo, pogledajte da li na dnu vašeg rezervara postoje čepić za pražnjenje. Mnogi ga nemaju, ali ako on postoji, zašto ne bi iskoristili pogodnost i jednom na dvije godine, kad imate minimalnu količinu benzina, ispustili sadržaj u kome će biti vode i prljavštine. Tako ste se spasili izdataka ili eventualnog kvara zbog nečistoće u sistemu. Nije dobro imati lošu naviku vožnje sa skoro praznim rezervarom, jer je usisna cijev uronjena skroz nisko, tako da u tom slučaju stalno vuče prljavštinu iako na sebi ima finu mrežicu. Ako prilikom zamjene filtera benzina svaki put primjećujete njegovu povećanu zaprljanost, imate dobar razlog za čišćenje rezervara. No problem može biti i u ulivnoj cijevi, koja, ako je puknuta ili oštećena može propuštati prljavštinu u rezervar, naročito za vrijeme kiša, kad zadnji kotač dodatno "šprica". Iznutra je rezervar "podijeljen" na nekoliko sekcija, tj. pregrada. One služe da prilikom vožnje ne dolazi do "bućkanja" kad se količina premješta iz jednog u drugi kraj, naročito u zavojima. Dogodi li vam se propuštanje na rezervaru u nezgodnoj situaciji i guma za žvakanje bit će mala pomoć od curenja. No ako su prodavaonice rezervnih dijelova otvorene, a vi ne želite da po vašem autu nitko "čačka" osim vašeg mehaničara, možete kupiti specijalno sredstvo u obliku cigare, koje se izgnječi, tj. promiješa među prstima i nanese na rupu, pa si tako sami pomognete. Jedino važno je da vi prilikom popravka u ustima nemate cigaru. Da ne bi sreli padobranca!