Često, a možda i prečesto volimo misliti da smo neovisni o vanjskim utjecajima i da u stvarnosti potpuno vladamo sobom, svojim fizičim i emotivnim potrebama. Određenu slobodu svakako imamo, ali je pitanje koliku i sa kakvim ograničenjima. Posve je jasno da se kompletna priroda ravna po nekim ritmovima, počevši od mjene dana i noći, pa zatim godišnjih doba, sve do dugačkih razdoblja koje možemo zvati eonima, razdobljima ili slično. Sve živo u toj istoj prirodi na neki način uvjetovano je tim mjenama i na njih odgovara. Čovjek je, s druge strane, snagom svog intelekta i uređenjem bliže životne okoline nastojao ukloniti ili smanjiti utjecaj tih istih prirodnih ritmova i svjesno na njih zaboravio. No, kako je svijest i intelekt ponekad varljivo oruđe, a njegova djela učinjena i sa dobrim namjerama mogu polučiti loše rezultate, tako smo i mi posve porekli svoju vezu sa prirodnim procesima i uvjerili se kako možemo normalno živjeti i bez njih. Čak i onda kada vidimo da se svi ti ritmovi neminovno odražavaju u našem tijelu i onda kada to ne želimo. Važno je spomenuti da osim tih vanjskih ritmičkih događanja imamo i one unutarnje poput otkucaja srca, ritma disanja, redovitosti obroka, pražnjenja (stolica i mokraća), mjena spavanja i budnosti, te onih drugih, neuvjetovanih prirodom, već naučenih i usvojenih u procesu rasta i socijalizacije poput mjena rada i odmora, osobne higijene, te čitavog niza ostalih. Svi nas ti ritmovi određuju, te s jedne strane ograničavaju, ali s druge omogućuju normalno odvijanje svih za život i zdravlje važnih procesa. Tako sve što radimo, a i svi vanjski utjecaju deluju na te ritmove te im pogoduju ili im smetaju, što u konačnici može djelovati povoljno ili nepovoljno na naše zdravlje i/ili raspoloženje i kondiciju, bilo onu fizičku ili psihičku. Konkretno, bilo kakva promjena ritma spavanja i budnosti direktno i vrlo uočljivo negativno djeluje na čovjeka. Promjena redovitosti obroka može dovesti i do promjene probavnih ritmova i s time stvoriti probleme i bolesti većine unutarnjih organa. Stres odmah mijenja ritam disanja i otkucaja srca. Više stresova na duže vrijeme ustaljuje tu promjenu izazivajući čitav niz bolesti srca i krvožilja, psiholoških problema uz moguću promjenu ritma spavanja i obroka, te na taj način izazivajući kompletnu neravnotežu u organizmu. Onoliko koliko procesi u tijelu uvjetuju ritam, toliko i ritmovi ili njihova promjena utjeću na taj isti proces, s tom razlikom da smo procesa u glavnom svjesni i percipiramo ga po njegovu ritmu. Koliko je naše zdravlje ovisno o svim tim tjelesnim ritmovima vidljivo je već iz iznesenih činjenica, a za detaljniju raspravu trebalo bi mnogostruko više prostora no što nam je na raspolaganju ovdje. Većina današnjih pokreta kojima je geslo povratak prirodi utemeljena su u stvari na povratku u prirodni ritam življenja uz učenje nečega što jest u nama, ali je tijek civilizacije to pokrio svojim tekovinama, a to je slušanje potreba vlastitog tijela i udovoljavanje tim potrebama onoliko često i u onom obimu koji je neophodan za zdrav i uravnotežen život. Količina unesene hrane jedan je primjer, debljina tek znak neravnoteže, a put oporavku vodi kroz ponovno pronalaženje i uspostavljanje individualne ritmičnosti u njenom uzimanju. Djelovanje na srce i pluća prije svega ide preventivno i kroz redovitu fizičku aktivnost, koja neminovno vodi u mjenu tih ritmova i njihovo usporavanje (broj otkucaja srca u sportaša u mirovanju je za deset ili više manji od neuvježbanih osoba) uz istu ili bolju učinkovitost, što direktno vodi u bolje zdravlje i duži životni vijek (statistički potvrđeni podaci). Učenje življenja u skladu sa prirodnim i individualnim ritmovima jedno je od polja medicinske preventive koje će se, vjerujem, u godinama koje dolaze još razvijati i nadopunjavati novim saznanjima, te približavati ljudima na jednostavan i svima razumljiv način. Moram ovdje napomenuti i da cijela ova priča nema nikakve veze sa "bioritmovima" koji se određuju po danu i satu rođenja uz pretpostavku da se pravilno izmjenjuju neovisno o tome što mi radili. Takovo što više spada u zonu fikcije, no u područje medicine.