U američkom Kongresu iznesen je vrlo interesantan podatak: SVAKE GODINE IZVEDE SE 2.500.000 POTPUNO BESPOTREBNIH KIRURŠKIH ZAHVATA, ČIME JE U VJETAR BAČENO ČAK 4 MILIJARDE DOLARA. Još strašnije djeluje činjenica da je, kao izravna posljedica nepotrebnih zahvata, IZGUBLJENO 12.500 ŽIVOTA. To je 5% od 250.000 umrlih za vrijeme ili nedugo poslije raznolikih kirurških zahvata. Konzervativniji izvori navode da za svaku treću ili četvrtu operaciju nema valjanog razloga. Drugi ističu da je ta brojka veća od 50%. Podrobnija medicinska analiza kandidata za "nož", ne otkriva samo promašenost operacijske preporuke. POLOVICI OVIH KANDIDATA UOPĆE NIJE POTREBAN MEDICINSKI TRETMAN. Znate li što to znači? Da im nakon sakaćenja (svako rezanje znači određeno sakaćenje) nije život postao kvalitetniji, a još manje je produžen. Određeni, vrlo frekventni zahvati u najboljem slučaju su od minorne koristi. VRLO ČESTO SU PRILIČNO ŠTETNI. Polovinu cjelokupne pedijatrijske kirurgije čini vađenje krajnika. Roditelji vrlo olako daju pristanak za takav zahvat. Rekli su im da su česte upale sasvim dovoljan razlog. (Zašto bi se dijete mučilo?) ŽARIŠTE SE MORA UKLONITI. Nisu im rekli da će sada bakterije, koje su inače ostajale na krajnicima, završavati dublje u tijelu i, vrlo vjerovatno, stvarati još veću štetu. Zaštitna uloga krajnika uvelike se prešućuje. Bolje je rezati. Jedno od 5.000 djece umrijet će tijekom takve operacije. Tko god da vam kaže da su krajnici (skoro) suvišni i da ne trebate puno oklijevati oko njihovog odstranjenja, budite sigurni da vam bezočno laže. Ti isti će vam reći da imate i bubreg viška, jer s jednim možete živjeti kao i s dva. Djecu znaju tješiti: "Sada ćeš opet moći jesti sladoled bez opasnosti za grlo!" Dobar izazov, ha? Vjerovatno i onima bez nosa preporučuju zaposlenje unutar kanalizacijskih šahti. Jedino njima tamo ne smrdi. Naravno, ne mogu reći da je rezanje krajnika UVIJEK bespotrebno. Otežano disanje ili gušenje dovoljan su i očit razlog za intervenciju. Kada bi sve ostalo samo na tome, mnoga djeca ne bi ostala osakaćena, a ni kirurgija ne bi bila opterećena kao sada. Najčešća (i najčešća bespotrebna) meta kirurškog noža svakako je maternica. Trećina američkih žena ostaje bez maternice do šezdesete godine života. A MANJE OD 10% TIH INTERVENCIJA IMA MEDICINSKO OPRAVDANJE. A za sve ostalo… mislite li da je priroda na ženama toliko pogriješila, da im je podarila toliko nekvalitetan život AKO NE ODSTRANE MATERNICU (ČESTO U KOMPLETU S JAJNICIMA)? Ne bih rekao. Tijelo djeluje kao cjelina i svi su dijelovi važni, od rođenja do smrti. Osim situacija životne ugroženosti, navest ću nekoliko drugih čestih motiva za histerektomiju: Ukoliko više ne želiš imati djece, nema nikakvog razloga da zadržavaš maternicu. Ona je sada čisti višak. Histerektomija je jednostavan i siguran način za oslobađanje od menzesa. Zar to ne znači puno lagodniji život? Histerektomija podrazumijeva da ćeš biti mirna po pitanju ginekološkog karcinoma. (Hm, odstranite želudac, pa se sigurno neće javiti rak želuca. Odstranite lijevo plućno krilo, pa će ostati ugroženo samo desno.) Histerektomija je dobra metoda za kontrolu rađanja. Nepoželjna djeca znače teret za državu. Poboljšava se seksualni život, jer ne moraš razmišljati o trudnoći. Ako fibroidni tumori (ima ih svaka četvrta žena) narastu veliki, kasnija operacija će biti teža. Veliki tumori mogu pritiskati susjedne organe, što ponekad izaziva otkazivanje bubrega. Hormonske pilule nadomjestit će sve što treba nakon odstranjenja jajnika. Predkancerozno stanje na ženskim reproduktivnim organima može se riješiti samo operacijom. To je jedini način da se sačuva život. Sve više liječnika uviđa da niti jedan od navedenih motiva ne bi smio biti razlog za histerektomiju. GUBITAK ORGANA PREDSTAVLJA VELIKU FIZIČKU I PSIHIČKU PATNJU, S BROJNIM POSLJEDICAMA. A posljedice će se javiti prije ili kasnije, nećete ih moći izbjeći i bit će vam jako žao što su vas uspjeli uvjeriti u neminovnost i opravdanost (skoro) ritualnog sakaćenja. Slijedeći put: Nož kao sudbina