Tijekom prerade, bijeloj riži odstranjuje se ovojnica s korisnim sastojcima, ostavljajući samo škrobnu jezgru. Sadržaj vitamina i minerala tu je gotovo jednak nuli. Bijela riža ima visoki glikemijski indeks i jako malo vlakana
Prokletstvo bijele hrane već je dobro poznato. Neki ju zovu i razarač zdravlja. Bijelo brašno, šećer, rafinirana sol. Mirne duše možemo pridružiti i mlijeko. Jeftino, a tako štetno… No, to nije kraj bijelog popisa. Bijela riža nije ništa bolja. Osim što je potpuno bezvrijedna, izgleda da se od nje možemo i sasvim konkretno razboljeti.
Naime, jedno istraživanje s Harvarda potvrdilo je da ljubitelji bijele riže riskiraju dijabetes tipa 2. Rizik kod najvećih potrošača za 55% je veći od prosjeka.
Što ne valja s bijelom rižom? Tijekom prerade, ovoj riži odstranjuje se ovojnica s korisnim sastojcima, ostavljajući samo škrobnu jezgru. Sadržaj vitamina i minerala tu je gotovo jednak nuli. Bijela riža ima visoki glikemijski indeks (što znači da može uzrokovati nagli rast šećera u krvi) i jako malo vlakana. Ono što je najgore, bijela riža stvara ozbiljan nedostatak magnezija, a upravo to je jedan od ključnih faktora zašto je dijabetes postao pandemijska bolest. (Daleko od toga da je riža jedini uzročnik, ali svakako dodaje ulje na vatru.) Manjak magnezija često predstavlja rani predznak dijabetesa. Uz to, dijabetičari trebaju više i gube više magnezija nego ostali. Magnezij je neophodan za stvaranje, funkcioniranje i transport inzulina. Znate li da je kod 55% pretile djece prisutan ozbiljan manjak magnezija?
Dakle, ono što najviše zabrinjava je spuštanje dobne granice dijabetičara na sve niže razine. Djeca nam obolijevaju, a to se ne događa bez razloga. Jeste li razmišljali o smeđoj riži?
Ona sadrži ovojnice i klicu. Samim time i puno više hranjivih tvari. Konkretno, gotovo 4 puta više magnezija i vitamina B1. Nažalost, znam da ljudi jako teško mijenjaju štetne navike. Uvijek se traže izgovori za cementiranje postojećeg stanja.
Već sam naišao na argumente da se smeđa riža duže kuha, tako se troši više struje i obroci postaju još skuplji. (Zar nije bolest još skuplja?) Uz prizvuk krize lakše je eliminirati sve ono što bi trebalo predstavljati zdravi spektar. A i prehrambena politika nikako ne ide na ruku. Svjedoci smo da su najštetnije namirnice ujedno i najjeftinije. (A trebalo bi biti obratno.) Kao da netko namjerno potiče narušavanje zdravlja. U ovom ludom svijetu više ništa nije nemoguće.
