Da svaka opća anestezija kao i samo sedacija nosi određeni stupanj rizika, činjenica je koja je danas poznata većini ljudi pa tako i vlasnicima kućnih ljubimaca. Pa evo nekoliko podataka o tome o čemu sve ovise možebitni rizici. Intravenozni anestetici se metaboliziraju u jetri pa skrivene bolest jetre mogu dovesti do toga da se ne metaboliziraju kako treba. Manji i/ili temperamentniji psi obično zahtjevaju veće doze anestetika da bi postigli kirurški stupanj anestezije, a veće doze su uvijek opasnije. Količina masti u organizmu je vrlo važna kod upotrebe nekih intravenoznih anestetika pa tako hrtovi kao i jako mršavi psi drugih pasmina zahtijevaju poseban protokol. Obrnuto važi za pretile pse kod kojih nam je potrebna velika doza istih anestetika da bi dosegli potreban stupanj anestezije jer se oni deponiraju u masnom tkivu, a kasnije se od tamo polako otpuštaju. Dakle i tjelesna građa igra ulogu kod odabira anesteziološkog protokola. Kod zdravog psa odabir anestetika nije toliko presudan, ali kod bolesnih postaje prava nauka. Tako su posebni protokoli za srčane bolesnike, životinje sa bolesnom jetrom, za carski rez gdje je važno ne deprimirati disanje bebama- dakle jedni anestetici dok ne izvadimo bebe, a zatim drugi itd. Svaki anestetik nepovoljno djeluje ili opterećuje ovaj ili onaj organski sustav (uglavnom su to jetra, bubrezi, kardiopulmonarni sustav). Kod svake vrste anestezije postoji desetak za i protiv-prednosti i mane. Idealne nema. Može doći do nepreviđene eksitacije životinje ili do nenormalne reakcije na bilo koji od upotrijebljenih lijekova. Vrlo je važan i tzv. perianestezijski period- nazor nad pacijentom kod uvođenja i kod buđenja pa po potrebi i nekoliko sati nakon buđenja. Nakon anestezije većina životinja se trese, pothlađene su, pa je dobro lagano ih utopliti. Što se tiče odlaska kući, neki veterinari preferiraju da je vlasnik odmah uz psa, a neki pozovu vlasnika kada je životinja već budna. Osobno nastojim da su vlasnici kraj psa već prilikom buđenja. Ponekad je to za vlasnike ružno iskustvo jer pas nije priseban, jezik mu je vani nemoćan je i ukratko tužno ga je vidjeti takvog. No mislim da je psu u tom stanju najvažnije da je njegov vlasnik kraj njega i da ga glasom i dodirom umiruje i tako mu buđenje čini ugodnijim. Ponašanje kod buđenja je vrlo individulano. Neki se psi bude vrlo mirno: podižu glavicu i kada vide da je vlasnik kraj njih nastave odmarati. Druge pak hvata panika, pa cvile, grizu pokušavaju ustati. Morate znati da pas ne razumije šta mu se dogodilo. Vrti mu se u glavi, nemoćan je i vrlo vjerojatno misli da će uginuti. No to sve prođe kroz sat ili dva. Idealno je da je vlasnik sa psom u veterinarskoj ambulanti bar sat vremena nakon buđenja. Mogu reći da je svaka životinja drugačija i da je jedini pravi pristup - individualan pristup. Analgezija je vrlo važna kako kod uvođenja u anesteziju i za vrijeme zahvata tako i kod buđenja. Lijekovi protiv bolova dio su anestezijskog protokola. Anestezirane životinje moramo nadzirati sve dok nisu sasvim prisebne. Kod bolesnih životinja inzistiramo na osnovnim laboratorijskim pretragama. Obavljaju se krvne pretrage gdje možemo naći određene nepravilnosti pa se onda anestezijski protokol tome prilagodi ili se zahvat odgodi. Posebno zbog toga što su incidenti mogući unatoč pretragama nitko vam ne može garantirati da je anestezija 100 % sigurna. No incidenti su rijetki i ako se i dogode u većini slučajeva se mogu sanirati. Rizici su značajno manji kod zdravih životinja. Broj primljenih anestezija tokom života nije bitan ako je životinja zdrava. Većina anestetika metabolizira se putem jetre, a izlučuje putem bubrega pa je funkcija ovih organa presudna. Jedno od osnovnih pravila kod anestezije je da se u slučaju bilo kakvog incidenta obustavlja i odgađa planirani zahvat. Ako je zahvat iz tih razloga odgođen ili nije napravljen to samo znači da veterinar svoj posao radi odgovorno i kako treba, a ni u kom slučaju ne znači inkompetenciju veterinara. Često kompariramo anesteziju kućnih ljubimaca sa onom kod ljudi, međutim uvjeti u kojima se radi se ne mogu uspoređivati. Svatko od nas zna kakvi su protokoli prije nego se uspava čovjek-koliko epruveta krvi vam izvade i kakvim vas sve pretragama podvrgnu. O opremljenosti operacionih sala da i ne govorimo. Ono što je mnogo važnije od opreme jesu anesteziolozi. Kod ljudi cijeli tim stručnjaka brine samo o anesteziji . No postoji i jedna velika prednost tzv. partizanskih uvjeta. Vaš je veterinar 100% koncentriran na vašeg psa ili macu dok u anesteziji anestezira 4 pacijenta odjednom. A pažnja onog tko nadgleda uspavanu životinju je najvažnija.