Rotatorna manšeta je vezivna ploča koja predstavlja zajedničnko hvatište više mišića ramena za nadlaktičnu kost. Do njenog oštećenja i/ili upale može doći na više različitih načina, od kojih su tzv. impingement (sindrom sraza), te sindrom preopterećenja najčešći. I dok nisu rijetki tzv. tranzitorni (prolazni) bolovi izazvani blažom upalom manšete, koji dođu naglo, traju nekoliko dana i prođu sami od sebe, neusporedivo su češća kronična upalna stanja, karakterizirana dugotrajnom bolnošću, ograničenjem kretnji u ramenu, te slabošću mišića, koji ne prolaze niti u mirovanju. U koliko je pregled specijaliste, te eventualno ultrazvučni pregled potvrdio dijagnozu oštećenja manšete, vrijeme je da se započne liječenje. Prije svega, važno je razumjeti da zbog cijelog niza razloga, liječenje redovito nije kratko. Ono započinje sa nastojanjima da se smiri ili zaustavi upalni proces, pa je u prvim danima indicirana intenzivna krioterapija (led), magnetoterapija, elektroterapija, te izometrija (statičko jačnje mišića). Nakon nekoliko dana, uključuje se liječenje laserom i ultrazvukom, kao i specifične metode masaže i akupresure. Uz sav naveden arsenal fizioterapije, nije na odmet primjeniti i analgetike. Naime, osim upale, bol je ta koja spriječava pokretanje ruke, a u svrhu liječenja, dobro je smanjiti intenzitet bolova. Najvažniji segment fizioterapije svakako je vježbanje. Njemu je za cilj prije svega ojačati oslabljene mišiće, a zatim vjebama istezanja, balansa, te brzine reakcije, utjecati na smirivanje upalnog procesa u samoj vezivnoj ploči. U koliko niti adekvatno sprovedena i uporna fizioterapija i nakon više mjeseci ne daje rezultate, vrijeme je za alternativne opcije, a sve u zavisnosti o veličini ozljede i načinu njenog nastanka. Od neoperativnih tehnika, najčešća je tzv. “blokada”, odnosno injekcija koja se daje direktno u bolno mjesto, a sadrži kortikosteroid i analgetik. Dobro je kod blokade to što u određenim slučajevima može uistinu odmah prekinuti bol i upalu. Loše je što ona slabi vezivno tkivo i povećava rizik od puknuća tetiva. Osim toga recidivi su česti. Terapija udarnim valom (ESWT), sve je popularnija u Sjevernoj Americi, i Evropi. Kod nje poseban aparat proizvodi ultrazvučni val velike snage koji djeluje kao šok na ozljeđeni dio tetive. Rezultati ovog tipa liječenja nisu do kraja istraženi, niti je do kraja jasan mehanizam djelovanja. No, rezultati do sada sprovedenih istraživanja ohrabruju. Dobro je pokušati terapiju udarnim valom prije operativnog zahvata. Operativni zahvat na rotatornoj manšeti mora uistinu biti posljednja opcija i to onda kada niti jedna druga tehnika liječenja nije donijela zadovoljavajuće poboljšanje. Razlog tome odlaganju, svakako je neizvjesan rezultat operacije po pitanju bola, kao i nejasna prognoza ponovnog povratka u sportsku aktivnost, naročito u profesionalnih sportaša (Goran Ivanišević, na primjer). Iznimka od ovog pravila je potpuno puknuće neke od tetiva, a najčešće se tu radi upravo o tetivi mišića supraspinatusa. Po završenom liječenju i po povratku u punu sportsku ili drugu aktivnost, u većini slučajeva potrebno je trajno održavati snagu i fleksibilnost ramenog obruča, vrata i srednjeg dijela kralježnice. Osim toga, valja sprovesti i profilaksu u smislu provjere ispravnosti tehnike šuta, smeča, ili izbačaja te njegove korekcije, a sa svrhom rasterećenja ramena od stresa koji se pri toj kretnji događa. Isto tako valja promijeniti tehniku rada u onim profesijama kod kojih je ova ozljeda česta. Sve to nije toliko teško koliko zvuči. I na kraju, treba reći, da se steznici za rame nisu pokazali učinkovitim u smanjivanju simptoma kod ovog sindroma.