Rame je uistinu specifičan zglob, ponajprije stoga jer je u mogućnosti izvoditi toliki opseg kretnji, zbog čega je česta meta raznih upalnih i patoloških procesa. Jedan od najčešćih bolnih sindroma ramena upravo su ozljede i oštećenja na rotatornoj manšeti. Rame je građeno tako da zglobna čašica izgleda poput plitkog tanjurića, a zglobna je glavica gotovo pravilna kugla. Takva građa omogućuje veliku pokretljivost, ali i priličnu nestabilnost. Osiguranje tako nestabilnom zglobu pružaju mnogi mišići i tetive koji cijeli sustav drže na okupu. Iznad zgloba ramena nalazi se još jedan manji zglob u kojem se spajaju lopatica i ključna kost, te tvore akromioklavikularni luk, odnosno akromioklavikularni zglob. Upravo je taj luk često odgovoran za bolna stanja u ramenu. Naime, kada podižete ruku visoko iznad glave, tada se meka tkiva, uključujući tu tetive i burzu (suznu vreću) "uklješte" između zglobne glavice i koštanog (akromioklavikularnog) luka. A upravo ispod tog luka nalazi se tzv. "rotatorna manšeta". Ona je u stvarnosti velika vezivna ploča koja čini zajedničko hvatište na kost više mišića koji okružuju rameni zglob. Jasno je da bilo kakva ozljeda tog segmenta bitno oštećuje ukupnu funkciju ramena. Pa idemo redom. Impingement sindrom ili sindrom sraza upalni je proces na burzi i pripadajućem dijelu rotatorne manžete, a sve kao rezultat ponovljenog i učestalog "uklještenja" mekih tkiva između glavice ramena i koštanog luka iznad nje. U pravilu je uzrok takvih stanja dugotrajna aktivnost sa rukom podignutom iznad glave, ili učestala ali kratka i snažna aktivnost sa podignutom rukom. Sportovi koji se diče takvim kretnjama svakako su bacanje koplja i kugle, skok s motkom, odbojka, rukomet, plivanje, vaterpolo, ali i bejzbol (po kojem je ovaj sindrom i nazvan "pincher's shoulder”. U nesportskim aktivnostima najviše stradaju čistaćice, pituri, te automehaničati Sindrom sraza može biti potaknut i lošim oblikom spomenutog koštanog luka. Ozljeda rotatorne manšete može biti uzrokovana impingement sindromom, ali i traumom, ili ponavljajućom monotonom kretnjom. Oštećenja manšete mogu biti mala i difuzna, ali i u formi manje ili veće djelomične rupture. Zanimljivo je da čak u 75% slučajeva strada tetiva mišića kojeg nazivamo supraspinatus, a koji je odgovoran za podizanje ruke od tijela. Razlog tome je i njegova građa u kojoj tetiva prolazi ispod koštanog luka i hvata se na glavicu nadlaktične kosti. Na taj je način on i najpodložniji srazu i pritiscima. Bez obzira o kojem se uzroku oštećenja manšete radi, temeljni problem postaje upala i prateća bol koja se pojačava pri kretnjama ili pri pritisku mekih tkiva na koštani luk (npr. kod spavanja). U kasnijoj fazi, a kao rezultat kroničnog upalnog procesa može doći i do stvaranja kalcifikata bilo u tijeku tetiva ili u samoj burzi. Važno je što prije po pojavljivanju prvih bolova postaviti adekvatnu dijagnozu. U tu je svrhu najvažniji pregled specijaliste, a zatim ako se ukaže potreba i cijeli niz drugih dijagnostičkih metoda poput ultrazvuka, RTG-a, pa i magnetske rezonance. Kada sa sigurnošću utvrdimo da je riječ o ozljedi rotatorne manšete, te o kojem tipu i veličini ozljede se radi, možemo krenuti na liječenje, koje je sve samo ne brzo i jednostavno. O tome nešto više u slijedećem broju.