Objed obogaćen divljim biljem jednostavno podiže na neku višu razinu, kao da već dok zalogaje žvačete tijelo shvaća da dobiva minerale i vitamine.


Približava se proljeće, prve proljetnice izviruju iz zemlje i razveseljavaju nas svojim šarenim cvjetovima. Veseli me cvijeće, ali me ipak više zanima lišće, jer je ono često ljekovito (kao kod jaglaca i ljubičice), a često i jestivo (jaglac, ljubičica, medvjeđi luk).
 
Naravno, poželjno je da ove biljke koje su trajnice uberete u svom vrtu u koji ste ih i posadili. Dolazak proljeća otvara i nove opcije na tanjuru. Danas sam tako imala pravi gurmanski objed nabijen ener­gijom, skuhala sam proso na maslacu, dodala začine, a kad je bio gotov, pomiješala sam ga s puno sitno narezane mišancije. 

U njoj se našlo svega, divljeg poriluka, vlasca, listova jaglaca i ljubičice, puno maslačka, listova cikorije i par velikih šaka medvjeđeg luka. 

Dakle, bilje sam samo op­rala i sitno nasjeckala te ga po­miješala s prosom, dodala sam šaku raznih sjemenki, ma­lo pi­njola i tu moje nadzemalj­sko iskustvo počinje. 

I inače vrlo često divlje bilje u velikim količinama dodajem u jelo, a da ga prije ne kuham niti blanširam. Ovakav objed jednostavno podiže na neku višu razinu, kao da već dok zalogaje žvačete tijelo shvaća da dobiva minerale i vitamine i već ovdje počinje blažensvo. Od ovakvog objeda ste jako dugo siti, ali bez one težine u želucu koja vam ne da disati i prikuje vas za fotelju nakon ručka. Ovakav objed je i lje­ko­vit, djeluje na ten i kosu (proso), potiče mineralizaciju tijela i čiš­ćenje krvi (maslačak), jača respiratorni sustav (jaglac i lju­bičica) i definitivno utječe na dah (medvjeđi luk). 

Za dah nemam neko rješe­nje osim grickanja sjemenki koromača, ali miris i dalje iz­vire “iz dubine”. Pa, ako i vi isprobate recept, najbolje je da se jednostavno pohvalite ruč­kom koji ste pojeli. Možda to ponuka i druge oko vas da slično zamirišu!