Nemam osobito dobro miš­ljenje o Svjetskoj zdravstvenoj or­ga­nizaciji (WHO). Već su nas puno puta prevarili (prisjetite se globalne obmane oko gripe) i skrivali istinu. Ništa čudno, orga­nizacijom praktički uprav­lja farmaceutska industrija (ne­ću reći mafija, ali ne bi puno ni pogriješio) sa svojim spletom interesa. Ponekad se zaista čini da nam ili skrivaju prave i uči­nkovite lijekove za najteže bolesti ili skrivaju prave uz­roke bolesti. Vjerojatno i jedno i dru­go. Baš zato me poprilično iznenadio nedavni (rijetki) po­zitivni iskorak.

Naime, WHO već dugi niz godina šalje vrlo mlake poruke o eventualnoj povezanosti hra­ne i raka. Otprilike, jedite sve, pazite na masnoću i debljinu (sve ostalo je samo genetika) i po­vremeno analizirajte što se događa u crijevima. E, ali sada kažu da su mesne prerađevine jednako kancerogene kao cigarete i azbest. Ups... Ne vjerujem da će na kobasicama, hrenov­kama i paštetama osvanuti upo­­zorenja, a trebala bi. Vjero­ja­t­ni­je će se sve razvodniti u pri­ča­ma oko (takozvane) preve­n­tive.

Upravo je pri kraju mjesec ružičaste vrpce. Svi govore o pre­ventivi raka dojke, a dirljive priče izliječenih prodiru ravno do srca. Da, svi govore o preventivi, koje zapravo nema. Znate, pre­ventiva i rana dija­gnoza su različiti pojmovi.

Preventiva predstavlja skup mjera da do bolesti uopće ne do­đe, a rana dijagnoza je hva­tanje razvijene bolesti, uz nadu da iz­lje­čenje još uvijek predstavlja opciju. Nažalost, rana dijagnoza znači da je preventiva zakazala. Obzirom na aktualna saznanja, to znači ovo: jeli smo kobasice i hrenovke i na­dali se da “valjda neće bolest baš na mene”. Više se vjerovalo ra­noj dijagnozi ne­go preventivi.

Globalni pokret oko raz­vikanih ružičastih vrpci zapravo je pun bizarnosti i podvala. Kao da gledamo kroz naočale, koje iskrivljuju stvarnost. Idej­ni za­četnik i glavni sponzor cijele akcije je farmaceutska tvrtka Astra Zeneca. Proizvodi (izme­đu ostalog) tretmane za rak, ali i vrlo opasne pesticide. Mnogi ka­žu da “ružičasta vrp­ca” predstavlja segment njihove rekla­mne kampanje. No, dobro, na bolestima mnogi za­rađuju, ali što ako je broj obo­ljelih preskroman za ape­tite? Dakle, treba vi­še oboljelih.

Mamografijom se nesum­njivo može registrirati rak doj­ke. Ali, uređaj registrira i mno­go to­ga što zapravo nije rak (tu se naročito misli na kontra­verzni ductal carcinoma in situ), a što za posljedicu vuče iste inva­zivne tretmane. Mno­ga bespo­trebna liječenja moti­virala su te­kst u magazinu For­bes pod naslovom: “Da li ma­mografija stvara epidemiju pseudo­izlje­čenja?” Žene misle da su izlije­čene od agresivnog karcinoma, a zapravo su samo preživjele tretman, koji im nije bio potreban. Rizik od smrti uz DCIS (bez obzira da li ga tretirali ili ne) vrlo je sličan kao i kod pro­sječne populacije. Uz to, mamografija znači ionizi­rajuće zra­čenje i neugodno pre­šanje dojki. I jedno i drugo predstavljaju dodatni kance­rogeni rizik. Da­kle, žene koje su redovite na ta­kvim pregle­dima, vjerojatno će i češće obo­lijevati. Puno toga pod etiketom ružičaste vrpce...

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]

Novosti iz svijeta zdravlja, alternativne medicine i zdrave prehrane, sve na jednom mjestu!