Dioksin je jedan od najpogubnijih otrova, kojeg možete zamisliti. I U MINIMALNIM DOZAMA IZAZIVA RAK. Da li vas je iznenadio dioksin u talijanskoj mozzarelli? Mene nimalo. Uostalom, to je samo vrh ledenog brijega. Kada kupujemo hranu, ionako PAZIMO SAMO NA FASADU I ROK TRAJANJA, zar ne? Ambalaža je neoštećena, vidljive gnjileži nema, boja otprilike odgovara, sitna slova ne spominju porijeklo iz černobilske zone. A ŠTO JE SA SADRŽAJEM? Ha, tu bi morali biti zaštićeni? Zar nisu rekli da su zatrovanu mozzarellu prodavali samo Taljanima? Kao i uvijek, sva loša hrana događa se izvan naših granica. Potrošači kao kante za smeće uvijek su „negdje drugdje.“ Ili možda i nije baš tako? Sve veće banane i sve crvenije meso, gigantske jagode, kvadratne lubenice, kemikalije od kojih boli glava... Čovjek ne zna čega bi se više plašio: genetskog inženjeringa, kloniranog mesa, otrovnih pesticida ili mlijeka s primjesama antibiotika i leukocita. Poljoprivredne emisije s velikim entuzijazmom podučavaju o otrovima za tretiranje, koji kasnije u dobroj mjeri ZAVRŠAVAJU U NAŠIM ŽELUCIMA. (Koliko puta špricati jabuku? Koji dodaci u pileću hranu?) Pasterizacija i sterilizacija dodatno će priklati sve što je ostalo iole živoga unutar besprijekorne ambalaže. Još i radijacija za svaku sigurnost... Znate, već odavno jedemo radioaktivno tretiranu hranu. Tehnologija postoji već više od 50 godina, a izgleda da je krug tretiranih proizvoda svakim danom sve širi. Trenutno u Kini postoji više od 50 pogona za ozračivanje hrane, gdje se obradi 200.000 tona proizvoda godišnje. JESTE LI RAZMIŠLJALI ZAŠTO JE KINESKI ČEŠNJAK TAKO ČAROBNO BIJEL I GOTOVO UVIJEK ZAPANJUJUĆE ČVRST? SAV SE ZRAČI, prvenstveno zbog sprečavanja klijanja. Koristi se kobalt 60 ili nešto slično. (Znamo da je niska cijena proizvoda dovoljan mamac. Tko haje za izotope?) Kinezi po istom principu obrađuju začine, sušeno povrće i ljekovito bilje. Američki propisi dozvoljavaju intenzitet zračenja, koji je MILIJARDU PUTA veći nego kod slikanja pluća. Niti mnoge druge zemlje ne zaostaju puno. Indija već nekoliko godina zrači voće i povrće namijenjeno izvozu. Pakistan gradi 2 postrojenja za tretman riže, žitarica, voća i začina. Znamo da nakon zračenja „trava ne raste.“ MRTVA PRIRODA NA TANJURU, ne vjerujem da netko doista želi tako nešto. Ali, caruje veliko neznanje uz neke bijedne mrvice demokracije. Tako je označavanje ozračenih proizvoda u SAD obavezno, ali formulacije dozvoljavaju brojne izuzetke. Recimo, ozračeni začini se ne označavaju, hrana iz restorana i menzi također. Štaviše, UPRAVO SE ČEKA DOZVOLA ZA ZRAČENJE DJEČJE HRANE. Što je s radijacijom u Europi? Naoko bolje, ali uz skrivenu perfidnu podvalu. EU je do daljnjega zabranila izdavanje novih dozvola za zračenje hrane. Razlog su ZNANSTVENA SAZNANJA O ŠTETNIM KEMIKALIJAMA U TAKVOJ HRANI, od kojih se neke povezuju s genskim oštećenjima. Samo, pazite! NEMA NOVIH DOZVOLA, ALI STARE NISU UKINUTE. Lažna briga za zdravlje zapravo podsjeća na parodiju. Gdje je početak, a gdje je kraj ljudske gluposti? Pa, početak se ušuljao, a o kraju ćemo valjda isto čuti jednoga dana. Tko doživi.