Priča kaže da su se tijekom šesdesetih godina prošlog stoljeća njemački obrtnici snažno pobunili i glasno protestirali protiv prvih izdanja časopisa «Sam svoj majstor» koji je opisivao kako možete popraviti kvarove u svom domu sami. Priča kaže dalje, da je taj protest trajao kratko, a zatim potpuno utihnuo. Sami majstori vidjeli su da od kada ljudi sami pokušavaju popraviti kvarove ili učiniti nešto za što nisu specijalizirani, posla za vješte obrtnike sve je više. Nisam siguran je li ova povijestica istinita, ali sviđa mi se njena poruka. U tom smislu svako toliko čitateljima ovih redaka preporučam uvijek isto- ne upuštajte se u provođenje medicinskih zahvata na sebi ili drugima, ma kako vam oni na prvi pogled jednostavno izgledali. Možda sam zahvat i jest jednostavan, ali njegove posljedice ne moraju nužno biti takve. Stvarno nije potrebno od jednog malog problema stvoriti nekoliko velikih. Ima tome dva mjeseca kada me nazvao prijatelj koji živi u Zagrebu i opisao bolove u grudnom dijelu kralježnice koji su se širili sve do prednjeg dijela prsnog koša. Ono što je zanimljivo svakako je način na koji su ti bolovi započeli. Naime tijekom jednog druženja neki poznanik, vjerojatno aktivni sportaš, ponudio se da će pokazati znanje naučeno tijekom svog bavljenja sportom i nazočnima «ispucati kičmu». Iza te sintagme krije se zahvat u kojem se čovjeku stane iza leđa, obujmi ga se rukama, te ga se podigne u zrak. Ta manipulacija izaziva tako karakterističan zvuk kvrcanja i u nekim slučajevima i bolnim stanjima može uzrokovati olakšanje, smanjenje mišićnog grča, kao i smanjenje bolova. No, učinjen naglo, nestručno ili prejako, može ne samo pojačati postojeće bolove, već i uzrokovati nove, a sve putem uklještenja bilo živca, bilo drugih mekih tkiva. I upravo to se dogodilo mom prijatelju. U najboljoj namjeri da isproba nešto što još nije i riješen da osjeti obećano olakšanje, završio je pod visokom dozom analgetika. Nekoliko dana kasnije, kada se vratio u Rijeku, spomenuto smo uklještenje riješili vrlo brzo i to zahvatom vrlo sličnim onome koji je bolove i uzrokovao, sprovedenim naravno uz adekvatnu pripremu, stručno, te snagom i pritiskom adekvatnim upravo njegovoj mišićno koštanoj građi. Taj i svi ostali slični zahvati spadaju u širi kontekst manipulativnog liječenja, ili kolokvijalno poznatog pod nazivom kiropraktika. Minimalno završena škola za nekog tko se želi baviti manuelnim liječenjem jest trogodišnji studij. Tome je razlog ponajprije taj što valja i te kako dobro poznavati anatomiju, te fiziologiju prije no što se jedan agresivan zahvat može bez loših posljedica učiniti na ljudskom tijelu. Postići da taj zahvat, osim što ne škodi i pomogne, posebna je vještina koja se stječe tijekom godina naukovanja u praksi. Zašto ljudi misle da neki od tih zahvata koje su samo jednom vidjeli mogu bez problema učiniti drugom čovjeku, stvarno mi nikada do kraja nije bilo jasno. Da, točno je da se u nekim sportskim kolektivima njeguju slične vještine samopomoći, koje sportaši izvode na sebi ili na drugom sportašu, no njihova se tijela anatomski i funkcionalno razlikuju od onih u nesportaša, te isti zahvat može prouzočiti sasvim različite efekte u pripadnika ove dvije populacije. O mogućim drugim skrivenim procesima u tijelu koji mogu predstavljati i razlog za zabranu takvog zahvata da i ne govorim. Moj je prijatelj ovoga puta prošao «lišo», uz tek privremenu bolnost koju je bilo lako sanirati. Prilično sam siguran da istu grešku neće tako skoro ponoviti.